Milan Srdoč je bio srpski filmski glumac. Srdoč je bio jedan od poznatijih komičara u jugoslovenskoj posleratnoj kinematografiji. Pamtimo ga kao prodavca lozova u „Ludim godinama“, po ulogama u „Nevenu“ i „Poletarcu“, kao violinistu u „Muzikantima“. 

Srdoč je rođen 3. januara 1920. godine u Rijeci kao sin brodokovača, a odrastao na periferiji Beograda gde je izučio metalostrugarski zanat u brodogradilištu na Čukarici. Amaterski se bavio glumom, a kao dete je već igrao u Nušićevoj „Gospođi ministarki“.

Krajem Drugog svetskog rata je izbegao streljanje 1944, za koje je bio predviđen, zajedno sa Duškom Ilićem, u čijoj je glumačkoj grupi tokom rata igrao mahom Nušićeve komade. Ilića je komunistička vlast streljala u Košutnjaku, bez suđenja, a Milan Srdoč je pomilovan u poslednji čas, ali je prisilno poslat na Sremski front, gde je lakše ranjen.

Posle tramvajske nesreće, neko vreme igra u Lutkarskom pozorištu u Beogradu; od 1948. u zaječarskom pozorištu, a pedesetih u Beogradskom dramskom pozorištu gde igra manje uloge. Potom igra u Narodnom pozorištu, da bi potom prešao na status slobodnog umetnika i posvetio se filmu i televiziji. Nastupio je u oko četrdeset filmova.

Preminuo je 07. januara 1988. godine