Dan pre početka Velikog Uskršnjeg posta, koji traje sedam nedelja do Velikog Petka, obeležava se kao Bele nedelje ili poklade. Ovaj praznik Poklade ima izuzetan značaj u pravoslavnoj kulturi, ponekad ga porede sa velikim karnevalima širom sveta, dok u mnogim selima još uvek opstaju rituali koji su manje-više vezani za magiju.

red fire digital wallpaper

Foto: Pixabay

Sa religiozne perspektive, Poklade su obično viđene kao vreme pripreme za Veliki Uskršnji post. Tog dana dozvoljen je unos prekomerne i bogate hrane, mesa, pita, kolača i alkohola. Ovo je vreme kada se traži oproštaj i mirenje sa svima s kojima smo se sukobili, zbog čega se u nekim delovima nazivaju i „Proštene Poklade“.

Međutim, ako posmatramo ovaj praznik iz perspektive drevnih, arhaičnih verovanja, možemo uočiti paganske rituale utkane u Poklade. Pre nego što su crkvena učenja i teologija postali dominantni tokom Srednjeg veka, ljudi su za svoje probleme krivili zle demone i verovali su da se samo magijskim ritualima mogu zaštititi od njih. Takva verovanja još uvek opstaju u ruralnim krajevima, dok se mlađe generacije sve više odmiču od ovih tradicija, koristeći ih uglavnom za scenske prikaze prošlih vremena.

Maskiranje, iako danas predstavlja samo zabavu za mlade, nekada je bio ključni deo Pokladskih rituala. Smatralo se da se maskiranjem osobe oslobađaju svojih zemaljskih identiteta i postaju kao demoni koji su donosili štetu usevima, uzimali kišu ili širili bolesti, pa čak i nanosili smrt. Maska, obično izrađena od rogova, vune, krzna i drugih materijala, imala je svrhu da odbije demone od sela.

Postoje male razlike u načinu održavanja maskenbala između različitih krajeva i tradicija, kao što su Vlaška i Srpska tradicija Poklada.

Običaj, poznat kao „Priveg“ ili „Marga“, pretežno prisutan u vlaškim krajevima, takođe ima duboke korene. Mladići pripremaju vatru oko koje se okupljaju meštani sela, donoseći drva ili kukuruzne šumke. Oko vatre se igraju razne igre, a jedna od ključnih je „Marga“, koja je dala ime ritualu u nekim delovima Srbije. Ovde se ljudi povezuju u nizu, pri čemu predvodnik nosi štap i pokušava da uhvati poslednjeg u nizu, udarajući ga štapom. Muzika igra važnu ulogu u ritmu igre, a kada muzika prestane, igrači menjaju pravac uzvikujući „Šišmarga, Šišmarga“. Nakon toga, slede druge igre i pesme.

U nekim selima, poput onih vlaških u severoistočnoj Srbiji, pale se dve vatre, ili dva „Privega“, u čast preminulih članova porodice i sela. Ovi rituali, iako se razlikuju po detaljima, imaju slične simbolike i predstavljaju način da se oda počast mrtvima.

Sve ove tradicije i običaji čuvaju bogato nasleđe i kulturu ruralnih krajeva, pružajući uvid u prošla vremena i njihove verovanja.