Lazareva subota, poznata i kao Vrbica, jeste dan dečje radosti, inspirisan rečima Hrista iz jevanđelja: „Pustite decu k meni, jer takvih je carstvo nebesko“. Ovaj praznik se obeležava osam dana pre Vaskrsa i posvećen je vaskrsenju Lazara iz Vitinije, koga je Isus vaskrsao četiri dana nakon njegove smrti. Praznik je ustanovljen u IV veku u Jerusalimu.

Foto: Pixabay

U Lazarevu subotu, pre Vaskrsa, beru se listovi vrbe, koji simbolizuju bujnost rasta i vaskrsenje. Grančice vrbe se nose kao simbol palminih grana kojima je Isus dočekan u Jerusalimu. Vrba ima zaštitničku moć prema narodnom verovanju, štiteći od bolesti i zla, a njeni listovi prenose snagu zelenila na decu i odrasle.

U Srbiji, ovaj praznik se slavi posebnim običajima. Deca se oblače u svečanu odeću i nose zvončiće oko vrata. Mlade vrbove grančice se dele vernicima u crkvi, koje se potom stavljaju pred ikonu i kandilo. Vernici obilaze oko hrama uz pevanje tropara Lazareve subote, dok deca veselo zvone zvončićima i nose venčiće od vrbovih grančica. Ovi venčići i zvončići simbolizuju pobedu života nad smrću i najavljuju Hristovo stradanje i vaskrsenje.

Vrbica se slavi za posnom trpezom zbog vaskršnjeg posta, a tog dana se bere i cveće. Beru se veliki cvetovi za lepotu i vitalnost, dren za snagu, ljubičica zbog mirisa i privlačnosti, dok vrbove grančice simbolizuju zdravlje i napredak.

Ubrano cveće se ne unosi odmah u kuću, već se ostavlja napolju u posudi sa vodom. Rano ujutru na praznik Cveti, cveće se plete u venčiće kojima se kiti kuća, a vodom u kojoj je stajalo cveće umivaju se svi ukućani.