U razdoblju nakon pobede nad Francuzima 1743. godine oko 1.500 britanskih vojnika, neozleđenih, ali nasmrt bolesnih, nagrnuli su u opštu vojnu bolnicu u jednom selu pored Frankfurta u Nemačkoj. Ljudi su ležali po dvojica ili više na krevetu i nagurani zajedno na podu. Većina je bolovala od dizenterije i sve je neminovno bilo pokriveno izmetom, urinom, krvlju, znojem i bljuvotinom. Bilo je prepuno muva i vaši. Dizenterija je ubrzo ustupila mesto tifusu. Stotine su umrle.

Džon Pringl, wikimedia commons

Džon Pringl, vojni lekar na svom prvom pohodu, užasnuto je posmatrao umiranje. Ideje koje je razvio radi prevencije bolesti postale su jedna od prvih verzija teorije prljavštine. Ukratko, smatrao je da prljavi uslovi podstiču bolesti, a da poboljšanje higijenskih mera pomaže u prevenciji.

Rođen 1707. godine, Pringl je bio najmlađi sin u porodici koja je pripadala nižem škotskom plemstvu. Stekao je poštovanje predajući filozofiju morala i filozofiju prirode na Univerzitetu u Edinburgu, što je uglavnom značilo učenje o živom svetu putem eksperimenata, posmatranja i induktivnog razmišljanja. Kad je počeo Rat za austrijsko nasleđe, postavljen je za glavnog lekara britanskih snaga, od 16.000 ljudi. Ubrzo je dokazao koliko vredi.

Pringl je procenio da je britanska vojska izgubila četvrtinu svojih snaga zbog bolesti samo tokom pohoda 1743. godine. Odlučio je da to promeni i sarađivao je s vojnim zapovedništvom kako bi svoje uvide pretvorio u naredbe. Intendantima je rečeno da pri postavljanju logora izbegavaju vlažna i loše provetrena područja i da unapred iskopaju propisne klozete.

Bolnice su bile drugi veliki neprijatelj vojnika. Pringl je primetio da bi ljudi lečeni u logoru, a ne u glavnoj bolnici, obično izbegli bolničku groznicu, kako se tifus nazivao. Postalo je pravilo zadržati ih u logoru, gde god je to bilo moguće. U bolnicama je prostor za pacijente morao da bude čist, dobro provetren i s najmanje tri kvadratna metra za svakog čoveka. Posteljina je morala često da se menja. Te reforme brzo su se isplatile. Smrtnost u glavnoj bolnici opala je za više od pola, sa 21,4 odsto 1743. godine na 9,8 odsto u sledeće dve godine ratovanja.

Pringl je 1752. godine objavio knjigu „Opažanja o bolestima u vojsci“. U sledeće dve decenije doživela je brojna izdanja, šireći njegova sanitarna pravila u britanskoj vojsci. U prevodu je doprla i do francuskih, nemačkih i italijanskih oružanih snaga. Prepoznavši posledice uspeha teorije prljavštine u vojsci, prvi zagovornici javnog zdravstva ubrzo su otpočeli novi rat protiv prljavštine u rastućim gradovima industrijske revolucije.