Neftali Rikardo Rejes bio je čileanski književnik i dobitnik Nobelove nagrade za knjizevnost. Najpoznatija dela: “Dvadeset ljubavnih i jedna očajna”, “Pokušaj beskonačnog čoveka”, “Španija u srcu”, “Elementarne ode”.
Rođen je na današnj dan, 12. jula 1904. godine. Svoj literarni pseudonim Neruda koji je kasnije prihvatio kao lično ime odvodio je od imena češkog pesnika i pisca Jana Nerude. Sin železničara i učiteljice, koja je samo mesec dana nakon rođenja sina preminula od turbekuloze.
Počeo je da piše veoma rano. U gimnazijskim danima objavio je svoje prve radove u regionalnom časopisu „Sutra“ i sklopio je prijateljstvo sa direktorkom ženske gimnazije, i već poznatom književnicom, Gabrijelom Mistral, koja je na njega prenela ljubav prema ruskim autorima.
Studirao je francuski jezik i pedagogiju. Španski građanski rat i smrt svoga prijatelja Federika Garsije Lorke na njega ostavlja neizbrisiv trag.
Priključio je se revolucionarnom pokretu i tada je pisao pesme sa revolucionarno-socijalnom tematikom. Od 1927. do 1935. radio je pri čileanskom konzulatu u Rangunu. Od 1939. do 1940. bio je konzul u Parizu, a nakon toga u Meksiku, do 1943. godine. U Čile se vratio 1945. i postao senator. Zbog neslaganja sa tadašnjim predsednikom Čilea bio je progonjen. Uspeo je da pobegne u Evropu, gde je boravio u raznim zemljama. U Čile se ponovo vratio 1952, gde je živeo do svoje smrti 23. septembra 1973. godine.
Objavio je još desetak knjiga poezije.
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1971. godine
Izvor: poezijanoci.com