Turistički potencijal u Srbiji je veliki, ali nedovoljno iskorišćen ili nedovoljno promovisan. Koji je najbolji način da se taj problem reši, kao i da li su za to potrebna velika ulaganja ili je neophodno samo malo para, ali mnogo volje i želje?

Foto: RTV Biser, Etno selo „La salaš“

 

Leto 2020. ostaće upamćeno po drugom talasu koronavirusa, zatvorenim granicama većine država, kasnom otvaranju granica sa Crnom Gorom i Grčkom, gde su Srbi navikli da provode letnji odmor, a naročito po upoznavanju Srbije od Subotice do Pirota i od Negotina do Užica. Mnogi su malo prešli te granice, pa zavirili i u lepote Hercegovine, suncem okupanog Trebinja, mosta u Višegradu, pa čak i mora u Albaniji i lepote Dalmacije.

Oni koji su navikli da putuju, naročito na more, shvativši da ovog leta od mora nema ništa, osim na fotografijama, kao u inat rešili su da nađu alternativu, samo da te dve nedelje godišnjeg odmora ne borave kraj malih ekrana ili gledajući tuđe fotografije na društvenim mrežama. Tako su neke destinacije ponovo postale popularne, one koje su to već bile samo su dobile još veći rejting i povećali broj poseta, ali je zato bilo i destinacija koje su imale neverovatnu posetu ovog leta i to van svih očekivanja. Ili se našoj redakciji samo tako učinilo.

Nažalost, ovog leta nam sunčani dani nisu bili naklonjeni, više je bilo tmurnih i kišovitih dana, pa smo se uplašili da nam se ne ponovi 2014. godina. Zato smo svakodnevno gledali i pratili vremensku prognozu kako bi makar par sati izdvojili za boravak u prirodi. Pitanje je da li bismo uopšte i posetili neke krajeve naše zemlje da nismo slučajno videli da su neki naši prijatelji bili u nekom od tih predela. Ih, šta nam rade društvene mreže! Idemo na varijantu, ako su oni bili tamo, idemo i mi, naravno, ako nije daleko, ako imamo prevoz, ako nije skupo. Pod uslovom da ne pada kiša.

Za sreću je, kažu, potrebno malo, a za boravak u prirodi u opštini Malo Crniće – isto toliko. Sa malo para, i goriva u autu, možete se nagledati lepota i provesti svoje slobodno vreme na veoma kvalitetan način. Možda vam se učini da turistička ponuda naizgled nije velika, ali je neverovatno privlačna i ne bi je trebalo propustiti ovog leta.

Malo Crniće mahom privlači eko turiste koji su prijateljski nastrojeni, usmereni ka prirodnom okruženju uključujući očuvanu  prirodu, nezagađen vazduh, težnju ka boljoj kondiciji i zdravom životu. Lov, ribolov, izletišta, jezera i otvoreni bazeni predstavljaju brojne mogućnosti za obogaćivanje letnjih sadržaja koje upotpunjuju fantastični restorani sa tradicionalnom kuhinjom.

Turističku ponudu opštine Malo Crniće čine, pored ostalog, kulturno – istorijske znamenitosti – dva manastira Zaova i Bradača i spomenik Vranjevac, koji je u poslednje vreme sve posećeniji.

Manastir Zaova pripada Braničevskoj eparhiji i nalazi se nedaleko od Velikog Sela, u blizini magistralnog puta Požarevac-Petrovac.

Manastir  se prvi put pominje 1467. godine, ali je prema legendi podignut u još u drugoj polovini 14. veka, za vreme vladavine kneza Lazara (1371—1389). Manastirska crkva je građena u moravskom stilu sa osnovom upisanog krsta bez kubeta i posvećena arhistratizima Mihajlu i Gavrilu.

Manastir je više puta rušen i obnavljan, a poslednji put u doba prve vladavine Miloša Obrenovića (1815—1839, 1858—1860), dok živopis potiče iz doba kneza Aleksandra Karađorđevića (1842—1858). Radio ga je samouki i u to doba veoma traženi slikar Živko Pavlović, kome je slavna požarevačka slikarka Milena Pavlović-Barili, dalji potomak. U blizini samog manastira nalaze se dva izvora, za koje narod smatra da su lekoviti.

Za postanak manastira Zaova vezana je legenda opevana u narodnoj pesmi „Bog nikome dužan ne ostaje“. Prema njoj, Jelica je bila sestra lokalnih vlastelina Pavla i Radula. Pavlova supruga je bila ljubomorna na nju, zbog čega je ubila sopstveno dete i za to optužila Jelicu. Braća su joj u to poverovala i za kaznu su vezala sestru za četiri konja, koje su nakon toga pustili na četiri strane sveta da je rastrgnu. Na mestu na kome je palo njeno telo nastala je crkva, oko koje su kasnije braća podigla manastir, nakon što su saznali istinu i pokajali se. Na sličan način su po predanju, nastali i manastiri Sestroljin (na mestu na koje su pale oči), Rukumija (na mestu na koje su pale ruke) i Bradača (na mestu na koje je pala brada).

U manastirskoj crkvi se nalazi uzidan grob za koji se smatra da pripada Jelici, a iznad njega je na fresci prikazano kako je četiri bela konja rastržu na četiri strane sveta.

Manastir Bradača nalazi se u ataru mesta Кula. Nastao je u približno isto vreme kada i manastir Zaova, srušen je od strane Turaka, ali za njegovu obnovu je moralo proći mnogo više vremena. Manastir je obnovljen tek krajem dvadesetog veka, na postojećim ruševinama i temeljima starog manastira. Bradača kroz duži vremenski period bila je manastir koji je okupljao prepisivače i predstavljao značajniji verski i kulturni centar. Кakav je značaj imao možemo nazreti zahvaljujućim arheološkim nalazima u samoj crkvi i oko nje. Prema rečima sveštenika Desimira Jovića, u crkvi je nađeno 10 ljudskih skeleta. Posebnu pažnju privlači skelet žene pronađen napolju, odmah iznad oltara. Sahranjena je sa malim detetom u naručju. Veliki broj knjiga nestao je u turskim pljačkanjima i paljenjima i srpskim bežanijama i seobama. Najstariji pisani pomen potiče iz 16. veka, kada je manastir bio „živ“ i aktivan.

Foto: Arhiva RTV Biser

Spomenik Vranjevac posvećen je svim nastradalim sa teritorije Braničevskog okruga u oslobodilačkim ratovima između 1912-1918. godine. Nalazi se u ataru sela Кula na teritoriji opštine Malo Crniće pored čudom prirode očuvanih rovova u kojima su branioci dali život za Srbiju. Poseban kuriozitet spomenika predstavlja desetogodišnji istraživački rad u cilju prikupljanja i štampanja četvorotomne knjige sa 23.560 imena poginulih sa teritorije Braničevskog okruga, koja je sazidana u zidine spomenika Vranjevac. Кnjiga se čuva u manastiru Bradača, manastiru Rukumija, Istorijskom arhivu grada Požarevca i u svim značajnijim kulturnim institucijama Srbije.

Crkva Svetog Ignjatija Bogonosca u Malom Crniću podignuta je 1892. godine zaslugom industrijalca Antona I. Bajlonija, o čemu svedoči i natpis na mermernoj ploči iznad zapadnog portala. Iz njega saznajemo da je crkva završena 12. jula 1892. godine, a svečano osvećena od strane mitropolita Mihaila 18. septembra 1894. godine. Crkva u Malom Crniću je proglašena za spomenik kulture.

Pored kulturno-istorijskih spomenika, ono što se, prema rečima Jasne Jović, direktorke Turističke organizacije Opštine Malo Crniće, preporučuje tokom letnjih meseci, jeste lepo prirodno okruženje i mogućnost da se provede vreme sa prijateljima i porodicom na brojnim izletištima na teritoriji ove opštine.

Jasna Jović, dir. Turističke organizacije Malo Crniće

„Preporučujemo izletišta Točak, Zaova, Vranjevac, kao i jezera Zaova i Zmajevac. Takođe, na prvom mestu, kao preporuka, su bazeni, od kojih su dva otvorena, od postojeća tri u našoj opštini. Trenutno su otvoreni bazeni „Olimpik“ u selu Šapine i „Vlaški dragulj“ u Aljudovu. Naravno, svi poštujemo preporuke Vlade i prilagođavamo se trenutnoj epidemiološkoj situaciji“, ističe Jasna Jović.

Aktivni turizam, pored boravka u prirodi, podrazumeva sportske aktivnosti, duge šetnje, pa direktorka preporučuje „Stazu zdravlja“ u dužini od 14 kilometara, gde se šetnjom ovom stazom, mogu obići manastir Bradača i spomenik „Vranjevac“. Ovakav obilazak ne košta vas, gotovo, ništa.

„Za takav jedan dan, možemo da kažemo da je potrebno samo da dođete do staze, na vama je da se organizujete. Možete poneti svoju hranu, a možete da posetite i neki od naših restorana koji nude kako srpsku, tako i vlašku kuhinju“, dodaje Jović.

Za sve oni koji nisu bili u mogućnosti ovog leta da odu na more, što zbog pandemije koronavirusa, ono I zbog finansijske situacije, tražili su alternativu za rashlađivanje na obližnjim kupalištima i bazenima.

Imajući u vidu aktuelnu epidemiološku situaciju, gradski bazen u Požarevcu nije otvoren za kupače, što je velika šteta. U sezoni je ovaj bazen na dnevnom nivou imao veliki broj kupača, koji su ove godine potražili neko drugo kupalište. Oni koji imaju automobile, mogli su sebi da priušte odlazak na okolne bazene i kupališta u Braničevskom okrugu, a oni koji imaju malo više avanturističkog duha, odlazili su na malo dalje destinacije – u Jagodinu, Knjaževac, Smederevo i dr. Pojedine banje su ove godine imalu veliku posećenost, ali i jezera u Srbiji. Jedno od posećenijih destinacija ove godine je, svakako, Srebrno jezero u Velikom Gradištu.

Bazeni u opštini Malo Crniće

Za razliku od ranijih letnjih sezona, bazen „Olimpik“ u Šapinama, ovog leta ne beleži veliku posećenost, ali prema rečima vlasnice Verine Stanisavljević, poseta nije zanemarljiva.

Verina Stanisavljević, vlasnica bazena „Olimpik“ Šapine

„Bazen može da primi do 400 ljudi, ove godine poseta je prepolovljena – od 150 do 200 ljudi dnevno dođe“, priča vlasnica i dodaje da su razlozi manjoj poseti i trenutna epidemiološka situacija, ali i odlazak ljudi u inostranstvo. Ona je zadovoljna ovogodišnjom posetom, iako je bilo i kišnih dana. Najviše dolaze Požarevljani, ali ima posetilaca i iz Velike Plane, Smedereva, Smederevske Palanke, Mihajlovca.

Porodica Stanisavljević je jedna od retkih iz ovog kraja koja je rešila da ostane u selu i učini nešto dobro, kako za svoje meštane, tako i za svoju zemlju. Ideju o otvaranju bazenu dobili su pre 15 godina. Poseduju i poljoprivrednu apoteku, a kako ona ne radi punim kapacitetom tokom letnjih meseci, razmišljali su šta bi mogli da rade tokom leta i otvorili su bazen.

O kvalitetu vode se brinu po svim standardima. Čistoća vode se održava hipohloridom (tečnim hlorom) koji ide kroz dozirice pumpe i filtere. Zavod za javno zdravlje Požarevac dva puta nedeljno kontroliše ispravnost vode, za raliku od prethodnih godina kada se to radilo tri puta u sezoni.

Radno vreme bazena „Olimpik“ je od 10 do 23, s tim što se pravi pauza od 20 do 21 sat, kako bi se očistio bazen. To radi „robot čistač“ koji se spusti u bazen i koju pokupi svu nečistoću.

Cena ulaznice je 200 dinara, za deca do 7 godina starosti ulaz je besplatan. U okviru bazena radi i kafić. Zaposleni se pridržavaju svih propisanih mera, nose maske, dok, kako kaže Verina, kupači ne nose, ali se poštuje propisana distanca. Kupačima su na raspolaganju dva bazena – jedan veliki 25×12 metara, dubine 1,30 i 2 metra i drugi mali za decu dubine od 30 do 60cm.

U okviru kompleksa se nalazi i bina za nastupe, ali ove godine su oni izostavljeni.

Verina Stanisavljević ističe i dobru saradnju sa lokalnom samoupravom i Turističkom organizacijom Malo Crniće, koja im je izašla u susret i sa kojom su posećivali i Sajam turizma u Beogradu.

Seoski turizam sve popularniji

U Srbiji je danas više od 1.000 seoskih domaćinstava registrovanih za rad sa turistima. Među njima ima i skoro stotinu onih koji godišnje ugoste i do 1.300 ljudi, pa su prinuđeni da u potpunosti prestanu da se bave poljoprivredom i okrenu ugostiteljstvu. To i nije tako loše ako se zna da kada oni imaju veliki broj gostiju, tada i komšije imaju posla, jer je za posetioce potrebno obezbediti hranu i različite sadržaje.

Srbija može da se pohvali sa 4.709 seoskih naselja, čak 1.200 je u fazi nestajanja, a u 1.034 prema poslednjem popisu koji je obavljen 2011. godine ima manje od 100 stanovnika.

Seoski turizam je retko prevashodni posao u nekom domaćinstvu, ali je kao dodatni izvor prihoda pored bavljenja poljoprivrednim radovima odlična mogućnost za zaradu. Pri tom, postupak kategorizacije je vrlo jednostavan i nije skup. Ono što je interesantno jeste da imamo veoma mali broj seoskih domaćinstava na nivou cele Srbije u odnosu na broj sela, odnosno seoskih domaćinstava.

Da li seoski turizam postaje jedan od najboljih načina da vrate ljude na selo?

Opštinu Malo Crniće čini 19 sela. Ne može se reći da je seoski turizam u jeku razvoja, ali svakako ima domaćinstava koja se trude, imaju kvalitetnu ponudu, a što se smeštajnih kapaciteta tiče, mogu ugostiti kako one sa skromnim potrebama, tako i one zahtevnije. Za sada samo 4 domaćinstva primaju turiste, a cene noćenja su od 10 do 25 evra po osobi.

Svako selo ima svoju priču, ali jedno ćemo izdvojiti u ovoj priči, jer nam je zbog izvesnog domaćinstva skrenulo pažnju.

Zabrega je selo koje se nalazi na 20-om kilometru od Požarevca, na putu prema Kučevu i pripada opštini Malo Crniće. Prema popisu iz 2011. godine, selo ima 179 stanovnika, pretežno srpskog. Poslednjih godina primetan je pad broja žitelja, zbog odlaska u inostranstvo.

Porodica Milić, koja živi na relaciji Zabrega – Beč, se pre šest godina odlučila da u selu napravi nešto što će privući turiste, zaljubljenike u prirodu, pa je na prostoru gde je bio šljivar, napravila Etno selo „La salaš“.

Ovo etno selo zauzima prostor od skoro 6 hektara na kojem se, osim bujne vegetacije, nalazi i jezero, muzej, restoran, bungalovi za prenoćište kapaciteta 8 kreveta. Prijatan ambijent uz autentičnu kuhinju, čija je se jela spremaju od domaćih proizvoda porodice Milić, postaje sve privlačniji turistima, naročito onima iz urbanim sredina, željnih da se bar nakratko odmore u miru i tišini. Iako su, kako kaže domaćin Ratko, imali mogućnost da naprave nešto i u gradskoj sredini, smatrali su da je ovakvo mesto za odmor potrebno opštini kojoj pripada.

Ratko Milić, vl. Etno sela La salaš

„Ovde nije ni put postojao, nikakav prilaz. Prvo smo napravili restoran, kopali jezero, pa salu za veselja…Niko nam nije pomagao, supruga i ja smo sve ideje sami realizovali“, priča Ratko Milić, vlasnik „Etno sela La salaš“ i dodaje da ih uskoro očekuje i registracija domaćinstva i upisivanje u turističku mapu Srbije.

Ono po čemu se razlikuje ovaj salaš u odnosu na druge, jesu autentična jela koja su Milići sami osmislili. Domaćinstvo ima šestoro zaposlenih, računajući i Miliće. U planu je i proširenje domaćinstva.

„Do kraja godine planiramo izgradnju terena za mini golf od 12 polja, a naredne godine teniski teren, manje fudbalsko igralište za rekreaciju. Što se smeštajnih kapaciteta tiče, od naredne godine pravimo veće bungalove sa po dve sobe, kuhinjom i kupatilom, a u sklopu restorana imaćemo 6 apartmana“, priča Milić.

U toku su radovi na iskopavanju bunara, iako vode ima, ali Ratko se nada da naredne godine Etno selo dobije i bazen.

Jezero koje se nalazi na salašu nije predviđeno za kupanje, već za pecanje. U jezeru ima bele ribe, poneki som, karaš i šaran.

Posetioci ovog etno sela imaju mogućnost da uživaju u prelepom prizoru, etno kućama, vajatima, jezeru, vodenici, muzeju i mnogim drugim sadržajima koji će ih sigurno naterati da dođu ponovo.

 

Ove godine bez „Stiškog posela“?!

Jedan od najznačajnijih i najposećenijih manifestacija u opštini Malo Crniće „Stiško poselo“ ove godine je otkazano zbog aktuelne epidemiološke situacije i zabrane okupljanja većeg broja ljudi. “Stiško poselo“ je etno festival hrane i folklora, manifestacija koja na specifičan način predstavlja turističke potencijale Stiga, Mlave i Homolja. Manifestacija se svake godine održava krajem avgusta u Zaovi koje je i najposećenije izletište u opštini Malo Crniće. Prvi put je održana 2008. godine.

Arhiva RTV Biser – „Stiško poselo“ 2017

Opština Malo Crniće je poznata i po drugim manifestacijama, a neke od njih su upisane u kalendar u drugoj polovini godine, tako da se, kako kaže Jasna Jović, direktorka TO Malo Crniće, još uvek ne zna da li će i one biti održane. U svakom slučaju, pratiće se situacija sa koronavirusom, pa će na osnovu toga znati. Neizvestan je i FEDRAS koji se održava u oktobru, ali nada postoji da će se amaterska pozorišta možda i ove godine okupiti na tom tradicionalnom festivalu. Ali, o FEDRAS-u u nekoj drugoj priči.

Turizam u Malom Crniću ipak opstaje

Od početka epidemije koronavirusa i sve ređeg izlaska ljudi iz svojih domova, pa i početka leta koje su pratili kišni dani, činilo se da od putovanja po Srbiji neće biti ništa. Međutim, od druge polovine jula i tokom avgusta, ljudi su maksimalno iskoristili lepo vreme za posete različitim izletištima, ako već nisu mogli na more. Tako su mnogi otkrili neke nove destinacije i primetili da Srbija poseduje velika prirodna bogatstva, neka iskorišćena, neka ne. Već se može reći da neki turistički centri beleže veću posećenost nego prethodnih godina, ali još je rano pričati o nekoj preciznoj statistici.

Ko jednom poseti opštinu Malo Crniće, uvek joj se rado vraća, što zbog gostoprimstva, to i zbog prelepih kulturno-istorijskih spomenika, manastira, izletišta, bazena, jezera, mesta za aktivan odmor i rekreaciju, a s druge strane boravak u prirodi, mir i tišina dobar su lek za stresnu svakodnevnicu i beg od gradske vreve.

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta  “Malo Crniće – veliko nasleđe” po osnovu Konkursa o sufinansiranju projekata iz budžeta Opštine Malo Crniće radi ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja u 2020. godini. Stavovi izraženi u podržanom medijskom projektu ne predstavljaju nužno zvaničan stav Opštine Malo Crniće.

Autor: Redakcija RTV „Biser“, Foto: RTV „Biser“