Na današnji dan 1835. osnovano je prvo pozorište u Srbiji „Knjaževsko-serbski teatar“.

Na inicijativu dramskog pisca Joakima Vujića, uz novčanu pomoć kneza Miloša Obrenovića, u Kragujevcu je osnovano prvo pozorište u Srbiji. „Knjaževsko-serbski teatar“ priređivao je jednom sedmično i prazničnim danima predstave za kneza i njegove činovnike i goste, a na repertoaru su bili Vujićevi komadi ili njegovi prevodi stranih djela.

Hatišerifom od 1830. i 1833. godine, Srbija dobija autonomiju i pravo da podiže kulturno-prosvetne i zdravstvene ustanove. Zahvaljujući činjenici da je Kragujevac u to vreme prestonica obnovljene Srbije u kome je Knez Miloš Obrenović podigao svoj dvor sa upravnim i administrativnim aparatom, u njemu se utemeljuju: Knjažesko-serbska tipografija, Novine Serbske pod uredništvom Dimitrija Davidovića, Gimnazija (1833. godine), Knjaževsko-serbski teatar (1835. godine), Knjaževsko-serbska banda koju osniva Jozef Šlezinger, Liceum Knjažestva Serbskog (1838. godine), muzej, biblioteka, prva galerija, Sud kragujevački (1820. godine), bolnica, prva apoteka. To je uslovilo dolazak učenih Srba iz Vojvodine koji će u Kragujevcu započeti pionirski rad na kulturno-prosvetnom polju.

Na poziv Kneza Miloša u jesen 1834. godine u Krgujevac dolazi Joakim Vujić kao ličnost velikog pozorišnog iskustva i poznavalac obimnog pozorišnog repertoara. Postavljen je za direktora Teatra sa zadatkom da organizuje rad pozorišta.

Knjaževsko-serbski teatar smešten je u adaptiranim prostorijama tipografije i imao je binu, lože i parter. Repertoar Teatra činila su uglavnom dela Joakima Vujića, a glumački ansambl, pored Vujića, koji je bio glavni glumac i reditelj, sačinjavali su mladi činovnici i đaci gimnazije.

Prve predstave održane su u vreme zasedanja Sretenjske skupštine od 2. do 4. februara 1835. godine, kada su prikazani Vujićevi komadi uz muziku koju je komponovao Jozef Šlezinger. Za tri dana izvedene su četiri predstave: Fernando i Jarika, La Peruz, Bedni stihotvorac i Begunac.

Pozorišnu publiku sačinjavali su Knez sa porodicom, činovnici i pozvani gosti, kao i poslanici u vreme skupštinskih zasedanja. Na Sretenje Gospodnje, 15. februara 1835. godine (2. februara, po Julijanskom kalendaru) prikazao je Joakim Vujić svoj pozorišni komad Fernando i Jarika, prema djelu Karla Ekartshauzena.

Posle prestanka rada Kneževog teatra 1836. godine pozorišnu tradiciju nastavlja Atanasije Nikolić obnavljanjem teatra u jesen 1840. godine. Teatar prikazuje komade koje je pisao, režirao i u kojima je bio jedan od glumaca Atanasije Nikolić. Sa preseljenjem prestonice u Beograd 1841. seli se i Teatar koji nastavlja rad u takozvanom Teatru na Đumruku.

Poniklo u vreme borbe za nacionalnu nezavisnost i u periodu kada su postavljeni temelji kulturnom životu u Srbiji, pozorište u Kragujevcu delilo je sudbinu svog naroda, održavajući kontinuitet preko raznih družina i pozorišnih formacija. Obnovljeno posle Drugog svetskog rata, postalo je najotvorenija kulturna institucija grada čije se delovanje osećalo u užoj i široj sredini.

Na sceni ovog pozorišta odnegovana je čitava plejada vrsnih umetnika koji su ostavili dubokog traga u istoriji pozorišne umetnosti zemlje. Teatar u Kragujevcu koji je nosio ime osnivača izrastao je po svom repertoarskom izrazu i scenskom tretmanu u moderno savremeno pozorište.

 

Izvor/foto: Vikipedija