Danas se obeležava Svetski dan borbe protiv tuberkuloze, 139. godišnjica objave dr Roberta Koha o otkriću bacila tuberkuloze, uzročnika ove bolesti. Cilj obeležavanja je podizanje svesti javnosti o zdravstvenom, socijalnom i ekonomskom uticaju tuberkuloze i usmeravanje napora ka eliminaciji ove bolesti kao javnozdravstvenog problema.


Iako postoji napredak ostvaren u kontroli tuberkuloze u poslednjih nekoliko decenija, prema podacima Svetske zdravstvene organizacije iz 2017. godine, ova bolest je deseti po učestalosti uzrok smrti u svetu i vodeći uzrok smrti od jednog infektivnog agensa, učestaliji u odnosu na HIV/AIDS.

Tuberkuloza se, odavno povezuje sa pripadnicima društva i zajednica u kojima postoje ograničenja u poštovanju ljudskih prava i dostojanstva. Opšte je poznato da je opterećenje ovom bolešću najveće u sredinama koje odlikuju siromaštvo, stigmatizacija i marginalizacija, i da su najčešće, pogođene vulnerabilne grupe (migranti, izbeglice, stare osobe, žene i deca). Faktori kao što su pothranjenost, loši uslovi stanovanja i sanitacije, udruženi sa drugim faktorima rizika kao što su upotreba duvana i alkohola i dijabetes, utiču na veću podložnost obolevanju. Sve to dodatno je povezano i sa manjom dostupnosti lečenja i nedostatkom socijalne zaštite, što dovodi do začaranog kruga siromaštva i lošeg zdravlja. Ipak, važno je znati da svako može da dobije tuberkulozu!

Jednom godišnje, svakog 24. marta, oči celokupne javnosti usmerene su na tuberkulozu. Ovaj dan ima za cilj da upozori da tuberkuloza nije bolest prošlosti i da ne sme biti zaboravljena!

Ozbiljnost nacionalnih epidemija je veoma različita u zemljama. Prema podacima iz 2017. godine, 10 miliona ljudi je obolelo od tuberkuloze, od čega je 1 milion dece. Poražavajuće je da je od ukupnog broja obolelih, tek 60 % registrovano. Tokom iste godine, umiralo je više od 4500 ljudi svakoga dana!

U našoj zemlji se primećuje trend konstantnog smanjenja stope prijavljivanja tuberkuloze, sa 37/100 000 u 2003. godini na 11/100 000 stanovnika u 2017. godini, što nas upravo svrstava među zemlje sa niskim opterećenjem tuberkulozom u Evropi.

Primarnu prevenciju obolevanja od tuberkuloze predstavlja imunizacija BCG vakcinom. U periodu od 2011. do 2018. godine obuhvat novorođene dece imunizovane BCG vakcinom kreće se u rasponu od 97,0% u 2012. do 99,3% u 2013. godini, prosečno 98,2% planirane dece.

Nacionalni program kontrole tuberkuloze u Republici Srbiji sprovodi se u okviru Programa zdravstvene zaštite stanovništva od zaraznih bolesti. Ustanova koja obavlja referentne poslove za oblast tuberkuloze je Klinika za pulmologiju Kliničkog centra Srbije, sa Nacionalnom referentnom laboratorijom za dijagnostiku tuberkuloze (NRL), čiji se jedan deo nalazi na samoj Klinici dok se drugi nalazi na Institutu za mikrobiologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu.

Tuberkuloza je zarazna bolest koju izaziva bakterija (bacil) tuberkuloze. Infekcija se prenosi vazduhom, izuzetno retko na drugi način. Najvažniji izvor prenošenja infekcije su bolesnici sa plućnom tuberkulozom. Nelečena osoba obolela od tuberkuloze, kijanjem, kašljanjem, smejanjem i govorom, izbacuje u vazduh bacile zajedno sa kapljicama pljuvačke. Ove veoma male čestice dugo lebde u vazduhu i do prenošenja infekcije dolazi kada druga osoba udahne zarazne kapljice sa bacilima tuberkuloze. Ako osoba ima dobru otpornost organizma, infekcija sa udahnutim bacilima se savlada u začetku i do bolesti najčešće i ne dolazi. Svega 10% inficiranih osoba će se kasnije u toku života razboleti od tuberkuloze, a najčešći razlog je pad otpornosti organizma izazvan stresom, neurednim životom, neuhranjenošću, lošim uslovima života, alkoholizmom, nekom dugotrajnom bolešću, HIV infekcijom, itd.

Tuberkuloza se može pojaviti u bilo kom delu tela, ali najčešće se javlja u plućima. Najčešći simptomi plućne tuberkuloze su kašalj, nekada sa pojavom krvi u ispljuvku, povišena temperatura, noćno znojenje, gubitak apetita, mršavljenje i opšti osećaj slabosti.