Pravoslavna crkva i vernici obeležavaju Veliku subotu kao drugi dan hrišćanske žalosti, posvećen molitvi i tišini, dok se sećaju Hristovog boravka u Hadu. Ovaj dan označava kraj strašne sedmice i uvod u Vaskršnje praznike.

Foto: RTV Biser

Velika subota je poznata i kao strasna subota ili dugačka subota, nazivi koji podsećaju na Hristove patnje na krstu i pozivaju ljude da čine dobra dela. Pravoslavna crkva veruje da je Hristos tog dana bio u grobu telom, duhom u Hadu, a istovremeno prisutan na prestolu sa Ocem i Duhom, budući da je sveprisutni Bog.

Ovaj dan označava kraj starog veka, običaja obeležavanja subote kao svetog dana, i početak novog veka u kojem se slavi dan Hristovog Vaskrsenja. Vernici celivaju plaštanicu na Hristovom grobu, koja se na Veliki petak svečano iznosi pred pravoslavne oltare, a pred Vaskrsenje unosi u oltar uz poseban ritual.

Ponoćnom Vaskršnjom liturgijom završavaju se dani žalosti i otpočinje praznik Vaskrsenja. Početak proslave Vaskrsa označava se zvonjenjem na pravoslavnim hramovima, koje prvi put odzvanja nakon dana žalosti, kada se umesto liturgija služe carski časovi, a bogosluženja najavljuju drvenim klepalima.

Na Veliku subotu se ne radi u polju, a žene izbegavaju ručne radove.