U Rabrovu je u petak otvoreno mesto koje će biti dom knjige- biblioteka koja će nositi ime Stevana Miše Vrebalova.

Stevan Miša Vrebalov rođen je u Rabrovu ratne 1943. godine, u tajnoj prostoriji u našoj osnovnoj školi.

Na inicijativu građana Rabrova, ove, 2022. godine doneta je odluka i započeo je rad na prikupljanju knjiga za otvaranje biblioteke. Ova godina je za rabrovsko čitalište jubilarna, jer je 1922. godine u Rabrovu otvorena prva čitaonica. Od tada je prošlo 100 godina, a biblioteka koja je postojala i radila, i koja je oplemenila i obogatila živote više generacija rabrovske omladine, prestala je da postoji pre pola veka, pa je red da ovaj, 21. vek, opet obeleži knjiga, kao najbolji lek protiv kolektivnog zaborava.

U ime građanske inicijative , prikupljanje sredstava i knjiga za buduću biblioteku započeo je Dragan Despot Đorđević, pesnik iz Rabrova. Porodica VREBALOV dala je novac za uređenje prostorije i izradu polica, a od donatara, izdavačkih kuća, biblioteka i građana do sada je prikupljeno više od 3500 knjiga.

Miša Vrebalov rođen je u Rabrovu 1943. godine. Njegova majka, partizanska lekarka Vera Gucunja Vrebalov, poginula je u okolini Ranovca nekoliko meseci posle njegovog rođenja, a oca, takođe lekara, doktora Boška Vrebalova, zajedno sa našim sugrađaninom, Vojom Bogdanovićem Seljakom, zarobili su četnici u Rabrovu i obojicu ih ubili u selu Carevac, nepunih mesec dana posle Stevanovog rođenja. Boško Vrebalov i Voja Bogdanović su posle rata proglašeni narodnim herojima i njihove biste i danas stoje u centru Rabrova. Novorođenog Stevana je prihvatila porodica Dušana Tomića, fotografa, i čuvala ga u tajnosti do januara 1944. godine, a onda je u seljačkoj korpi odnet u Beograd, gde je najpre bio u sirotištu, a zatim ga je preuzela porodica majke, njegovi deda i baba Gucunja iz Sombora. Tu je odrastao i završio gimnaziju. U njegovoj gorkoj i dramatičnoj biografiji veoma je važan jedan detalj koji on pominje u svojoj knjizi „Zaštićenost“. U Beograd ga je odnela supruga oficira jugoslovenske vojske, četničkog komandanta Markovića, stacioniranog u Gornjaku, predratnog prijatelja Boška Vrebalova. Ovaj podatak navodimo da bi se znalo da ni tada, u ratu, nije sve bilo crno ili belo. I zločina, ali i čovečnosti i dobrote bilo je na obe zaraćene strane“ rekao je Dragan Despot Đorđević, književnik, u ime organizatora

Stevan Miša Vrebalov završio je Ekonomski fakultet u Beogradu, počeo da radi, postao otac šestoro dece – pet kćerki i jednog sina.
Osim što je bio istaknuti privrednik i član Izvršnog veća Vojvodine, Stevan Vrebalov je bio i nagrađivan pisac i pesnik. Objavio je sedam knjiga poezije i dva romana: „Banatske šume“ (1977), „Selo oca moga“ (1979), „Nepoznati vetar“ (1980), „Dvostruki san“ (1984), „Svete životinje“ 1985, „Bezdan“ (poema) 1978, „Raskrst“, 1986, „Bez dna“ (1987) i „Zaštićenost“ (2011). Prevođen je na ruski, slovački, mađarski, španski i makedonski jezik.
Za „negovanje rodoljubive misli“ pesnik Stevan Vrebalov nagrađen je 2019. godine „Vencem slobode Radomir Drakulić“.

„Moralni principi, koje su članovi porodica Vrebalov i Gucunja negovali u prošlosti, žive danas u njihovim potomcima. Svi mi, potomci Boška Vrebalova, Voje Bogdanovića Seljaka, naših sugrađana, nastradalih 8. oktobra 1941. godine prilikom bombardovanja Rabrova, čija su imena ispisana na zajedničkom spomeniku, kao i svih naših predaka koji su umirali na ratištima, na njivama, na drumovima, u pečalbi, dužni smo da sve njih poštujemo i da njihove darove, tj. sve što su nam ostavili, čuvamo i, ako Bog da, umnožavamo. “ Istakla je Mirjana Grbić, književni prevodilac i jedan od organizatora

Podela članskih karata i poklanjanje knjiga novoupisanim članovima. Upis je bio besplatan a svi koji su se učlanili dobili su na poklon knjigu.