Komisija za informisanje Planinarskog saveza Srbije (PSS) sprovela je, posredstvom Gugl platforme i društvenih mreža, obimnu anketu među svojim članovima i među građanima Srbije koji odlaze u planine.

Za prvih petnaest dana decembra, koliko je trajala u njoj je učestvovalo 1897 osoba, od kojih su se njih 1643 izjasnili kao članovi planinarske organizacije. Broj ispitanih je više nego reprezentativna uzorak s obzirom na to da Planinarski savez Srbije ima oko 20.000 članova sa plaćenom članarinom u tekućoj godini.

Cilj ankete je da osvetli određene segmente u planinarstvu i da svoj rad uskladi sa dobijenim rezultatima. Takođe, cilj je i da planinari, koji se do sada nisu udubljavali u sve aspekte planinarstva, odgovarajući na postavljena im pitanja, razmisle i preispitaju svoje afinitete, znanja i potrebe.

Među planinarskom populacijom prednjače dame sa 53%. Starosna struktura planinara u Srbiji je zabrinjavajuća 4,2% mladih od 19 do 25 godina, a onih od 31 do 35 je svega 9,4%. Najaktivnije su osobe uzrasta od 41 do 49 godine sa 27,6%, slede ih planinari u šestoj deceniji sa 24,3%.

Planinarska populacija se može pohvaliti visokim obrazovanjem, 70,4% ispitanika poseduje diplome fakulteta i visokih škola. Njih 87% redovno plaća članarinu svojim planinarskim društvima. Najviše je onih koji su sa planinarenjem krenuli u periodu Korona pandemije, čak 28,5%, slede oni sa 5 do 10 godina staža njihov udeo je 22,7%. Od 20 do 50 godina privrženosti planinarskom pokretu je svega 9,7%.

Osnovnu planinarsku obuku ima položeno 55 % planinara. Po dostignutim visinama, najviše je onih sa popetim vrhovima bivše Jugoslavije, od 2200-2900 mnv popelo se 35,5%. Visinu 4200 prešlo je njih 6,7%, a iznad 5700 samo 2,8 %. Oni mlaobrojni, koji su prešli granicu smrti od 8.000 metara, ušli su u udžbenike srpskog sporta.
Sedmične odlaske na akcije van neposrednog mesta življenja može sebi priuštiti 12% anketiranih, jednom mesečno 33%, dok ostali to čine nekoliko puta u godini. Mesečno za planinarenje 51% ispitanika može da izdvoji do 50 evra, dok 30% može i do 100.
Čak 83,3% anketiranih izjasnilo se da planinare doživljavaju kao familiju, njih 90% je glasalo za druženja uz logorske vatre, a 56% se izjanilo da nije akcija bez pesme i „trećeg poluvremena“.

Broj telefona Gorske službe spašavanja ne zna 44% planinara. Polovina ispitanih u rancu ima komplet Prve pomoći, njih 35% kažu da bi znali da je upotrebe , 57% delimično, a skoro 8% se ne raume u Prvu pomoć. Zainteresovani su da istu nauče, ukoliko bi im organizacije ponudile besplatnu obuku 73% bi je pohađalo.

Lekarski pregled jednom godišnje radi 44% planinara, dok njih 7% to ne radi nikada, preglede kod specijalista sportske medicine nikada nije radilo 59% ispitnika.

U osiguranja se razume 47%, delimično 39% dok ostali ništa ne znaju o putnom, zdrastvenom, osnovnom i dopunskom osiguranju.

Ispitanici, njih 30% misle da je najoptimalnija grupa od 12 planinara, dok 20% smatra da je taj broj 18.

Polovina ispitanika misli da je solidno opremljena dok 30% ima samo najnužnije. Planinarske štapove koristi 78,3% ispitane populacije.

Mape ne zna da čita 12%, a telefonom da se orijentiše 6% ljubitelja planina. Bar tri planinarska čvora zna da veže 33% intervjuisanih.
Polovina ispitanika noćivala je u šatorima dok 34% to želi ali nije imala priliku. Pod vedrim nebom, u vreći, spavalo je 38% planinara.

Ispitanici najviše vole staze od 15 do 20km 34%, 30% do 25km, a ekstremnijih, koji vole više od 25km je 15%. Zimske uspone voli 70%.
Planinari, njih 76 odsto smatra da se u planinarskim domovima broj ležajeva po sobi treba značajno smanjiti, na 3 do 6 kreveta.

Planinari vole vodiče autoritativnog stila sa 43%, nešto manje demokratskog, dok je za liberalni glasalo 17%.