Prva asocijacija na ime Mikis Teodorakis su većini verovatno filmovi “Grk Zorba”, “Z” i “Serpico”, ali je on pored toga napisao preko 1.000 pesama koje su postale trajno nasledstvo grčke muzike. Smatra se najpoznatijim živim kompozitorom u Grčkoj.
Mikis Teodorakis (pravo ime Mihail Theodorakis) je rođen na ostrvu Hios, 29. jula 1925. godine. Njegova fascinacija muzikom započela je još od ranog detinjstva kada je napisao svoje prve pesme, a prvi koncert je održao sa samo 17 godina, u Tripoliju na Peloponezu. Pošto je počeo da se bavi politikom, za vreme Grčkog građanskog rata bio je uhapšen, poslat u izgnanstvo, a zatim deportovan na ostrvo Makronisos gde je mučen.
Tokom ovog perioda, on je istovremeno i studirao na Atinskom Konzervatorijumu, a 1950. je uspešno završio studije. Nakon toga je otišao na Krit gde je postao direktor muzičke škole u Hanji i osnovao svoj orkestar. Ovo je bio prvi period njegovog muzičkog stvaralaštva.
Biografija
U Pariz odlazi 1954. godine i tamo započinje studije muzičke analize i dirigovanja. Vreme koje je tamo proveo, od 1954. do 1959. godine, smatra drugim periodom svog stvaralaštva. Tada osvaja veoma značajne nagrade i priznanja, kao što je Zlatna medalja na Moskovskom muzičkom festivalu, a njegov prvi koncert za klavir, prva simfonija i baletska kompozicija su dobile međunarodno priznanje.
Nakon uspešnih izvedbi Teodorakisovog baleta “Antigona” u Kraljevskoj operi Covent Garden u Londonu, francuski kompozitor Darius Milhaud ga je nominovao za američku Copley muzičku nagradu za najboljeg kompozitora godine. Doživeo je uspeh i sa svojim prvim kompozicijama u filmovima Ill Met by Moonlight i Luna de Miel, a naslovna numera “The Honeymoon” postala je deo repertoara Bitlsa.
Teodorakis se vraća u Grčku 1960. godine i sa ciklusom pesama “Epitaphios” započinje treći period svog komponovanja, čime značajno doprinosi kulturnoj revoluciji u svojoj zemlji. Njegova najznačajnija dela zasnovana su na tekstovima najlepše grčke i svetske poezije, koju su pisali Giorgos Seferis, Yannis Ritsos, Federico Garcia Lorca i drugi. Takođe je razvio svoj koncept “metasimfonijske muzike” (kompozicije u kojima se mešaju simfonijski elementi i popularna muzika, kao i zapadni simfonijski orkestar i grčki narodni instrumenti).
Neki od značajnijih ciklusa pesama iz ovog perioda su “Archipelagos” (Pesme ostrva), “Politia A & B” (Pesme grada), “Epiphania” i “Mauthausen trilogija. “Mauthausen trilogija” je opisana kao “najlepše muzičko delo ikada napisano o holokaustu” i smatra se možda i njegovim najboljim delom. Osnovao je “Atinski mali orkestar” i “Muzičko društvo Pireja” i održao brojne koncerte širom Grčke i inostranstva.
Šezdesetih godina Mikis Teodorakis se aktivno uključuje u politiku. Nakon atentata na Georgisa Lambrakisa u maju 1963. osniva Lambrakisovu demokratsku omladinu i postaje njen predsednik. Nakon izbora sledeće godine, postaje član grčkog parlamenta, povezan sa levičarskom strankom EDA. Zbog svoje političke ideologije, bio je stavljen na “crnu listu” u vreme svoje najveće slave i veliki broj njegovih pesama je bio cenzurisan i zabranjen na grčkim radio stanicama.
Tokom 1964. je napisao muziku za film “Grk Zorba” i naslovna numera ovog filma i danas predstavlja zaštitni znak Grčke i njegovo najprepoznatljivije delo. Kompozicija je takođe poznata i kao “Sirtaki ples”, inspirisan starim kritskim tradicionalnim plesovima.
Kada je 1967. vojna hunta preuzela vlast u Grčkoj, Teodorakis osniva Patriotski front. Pukovnici su 1. juna objavili dekret kojim je zabranjeno sviranje i slušanje njegove muzike, a u avgustu ga uhapsili i zatvorili na pet meseci. Nakon izlaska iz zatvora, Teodorakis je sa svojom suprugom i dvoje dece proteran u selo Zatouna, a kasnije ga šalju u koncentracioni logor Oropos.
Zahvaljujući Međunarodnom pokretu solidarnosti, na čijem čelu su bili brojni istaknuti umetnici, Teodorakisu je 1970. godine dozvoljeno da ode u izgnanstvo u Pariz, gde je odmah prebačen u bolnicu zbog plućne tuberkuloze. I dok je bio u izganstvu, Teodorakis se četiri godine zalagao za svrgavanje hunte.
Održao je hiljade koncerata na svim kontinentima kao deo svoje borbe za povratak demokratije u Grčku. Tom prilikom je upoznao mnoge značajne ličnosti sa kojima se sprijateljio i koji su ga podržali, i postao poznat širom sveta kao simbol otpora protiv diktature u Grčkoj.
Povratak u Grčku
Nakon pada vojne hunte 1974. godine Mikis Teodorakis se vraća u Grčku da bi nastavio svoju muzičku karijeru i koncerte, a istovremeno je učestvovao i u javnim poslovima. Bio je predložen kao kandidat za gradonačelnika Atine, nekoliko puta biran za poslanika u Parlamentu i bio ministar u vladi Konstantina Mitsotakisa. Nakon toga je imenovan za generalnog muzičkog direktora hora i dva orkestra Grčkog državnog radija (ERT), sa kojima je ostvario uspešne koncertne turneje u inostranstvu.
Od 1981. godine je započeo četvrti period svog muzičkog stvaralaštva tokom kojeg se vratio simfonijskoj muzici, a nastavio je i da komponuje cikluse pesama. Njegovi najznačajniji radovi su Druga, Treća, Četvrta i Sedma simfonija. U tom periodu dobio je Lenjinovu nagradu za mir. Komponovao je svoju prvu operu Kostas Kariotakis (Metamorfoze Dionisa) i balet “Grk Zorba” izveden premijerno u Areni u Veroni tokom Festivala Verona 1888. godine. Nešto kasnije je napisao svoju biografiju “Putevi Arhangela”.
Peti i poslednji period svog muzičkog pisanja započinje 1989. godine. Napisao je tri opere (lirske tragedije): “Medea”, “Elektra” i “Antigona”, a ovu trilogiju upotpunila je njegova poslednja opera “Lisistrata”, premijerno izvedena u Atini 2002. godine. Osnovao je pokret “Spitha: Građanski Pokret Nezavisnosti”, čiji je glavni cilj pomoći Grčkoj da izađe iz ekonomske krize i koji poziva ljude da se okupe i izraze svoje političke ideje.
Mikis Teodorakis danas
Teodorakis je zvanično u penziji, ali i dalje piše i povremeno objavljuje tekstove o politici i kulturi. U međuvremenu je osvojio je brojna priznanja, među kojima su: nagrada Sorano za prijateljstvo i mir, Međunarodna muzička nagrada UNESCO-a, nagrada Erich Wolfgang Korngold za filmsku muziku na Međunarodnom bijenalu filmske muzike u Bonu, nagrada za životno delo u Gentu.
U februaru ove godine, Mikis Teodorakis je hospitalizovan u Atini zbog problema sa srcem, a u martu mu je ugrađen pejsmejker. Uprkos njegovom slabom zdravlju, nastavio je da učestvuje u javnim poslovima, pa se poslednji put obratio javnosti u januaru u Atini na skupu protiv sporazuma Grčke o normalizaciji odnosa sa Makedonijom.
Značajno je istaći da je Mikis Teodorakis podržavao Srbiju tokom jugoslovenskih ratova i kao podrška Srbima učestvovao na dobrotvornom koncertu u znak protesta protiv NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. godine. Proglašen je za počasnog građanina Novog Sada 2004. godine, u znak zahvalnosti za to što je Srpskom Narodnom Pozorištu poklonio prava za izvođenje baleta “Grk Zorba”, čime je značajno doprineo afirmaciji Novog Sada kao grada kulture.
Autor: RTV „Biser“, Izvor: Grčkainfo.com