RMS Titanik bio je drugi od tri putnička broda, koji je trebalo da dominiraju prekookeanskim putničkim saobraćajem. Bio je vlasništvo kompanije Vajt Star Lajn, a izgrađen je na brodogradilištu Harland i Volf. Titanik je bio najveći putnički brod na svetu u to doba. U toku prvog putovanja, Titanik je udario o ledeni breg u nedelju, u 23.40 (brodsko vreme), 14. aprila 1912. godine. Potonuo je dva sata i četrdeset minuta kasnije, u 02.20, 15. aprila.

Ilustracija: Potonuće Titanika, grafika iz 1912. / Willy Stöwer: Der Untergang der Titanic

 

U tragediji je smrtno stradalo preko 1.517 ljudi, što je jedna od najvećih mirnodopskih pomorskih katastrofa, te je tim i široko poznata. Titanik je koristio najnapredniju tehnologiju, dostupnu u to doba. Za Titanik se verovalo da je nepotopiv. Bio je to veliki šok za ljude, jer je Titanik, uprkos naprednoj tehnologiji i iskusnoj posadi, na kraju ipak potonuo uz velika ljudska stradanja. Tačan broj žrtava je nepoznat zato što je kompletan spisak putnika i posade izgubljen.

Dva sata nakon što je Titanik potonuo, RMS Karpatija je došla na mesto nesreće i počela sa spasavanjem preživelih u toku nekoliko narednih časova. U 08.50 časova, Karpatija je zaplovila put Njujorka gde je pristigla 18. aprila 1912. godine.

Olupine broda su 1. septembra 1985. godine pronašli Žan-Luis Mihel i Robert Balard. Postoje tvrdnje da su ostaci broda pronađeni 1982. godine, a da je to 1985. objavljeno.

Ceo slučaj je odavno postao arhetip, a sam naziv broda, Titanik, prerastao je u sinonim za potonuća svih vrsta. No, zašto se ovaj događaj toliko urezao u kolektivno pamćenje i tako snažno se izdvojio od drugih sličnih što pomorskih, što drugih saobraćajnih nesreća?

Titanik ima sve elemente dobre priče, od kojih su gotovo svi s vremenom postali opšta mesta. Ovaj za svoje doba zaista fantastičan brod, uzgred proglašavan za “nepotopiv”, tone bukvalno na svom prvom putovanju od Evrope do Amerike. Kapetan Edvard Smit odlazi na dno zajedno sa brodom za koji je verovao da mu led ne može ništa. Dok brod tone u severni Atlantik, grupa od osam muzičara na palubi svira “Nearer, My God, to Thee”.

Titanik je isplovio iz Sauthemptona u Engleskoj 10. aprila 1912, da bi istog dana u Šerburu u Francuskoj pristao i ukrcao putnike. Dan kasnije, 11. aprila, pristao je i u Irskoj, u luci Kvinstaun, a potom je zaplovio na višednevnu plovidbu ka Halifaksu i na kraju ka Njujorku u Americi. Ploveći ledenim, ali kristalno mirnim severnim Atlantikom, proveo je pet bezbrižnih dana na otvorenom okeanu.

U noći između 14. i 15. aprila, oko 23 časa, more je i dalje bilo mirno, mada hladno, a većina putnika već je spavala. Kada se sa palube začulo: “Ledeni breg tačno ispred!”, komanda je naglo promenila kurs kretanja broda. No, za manevrisanje je trebalo nešto vremena, a već je bilo prekasno.

Četiri sata kasnije, nakon drame koja biti prepričavana pun vek, RMS „Titanik“ je potonuo u vodeni ambis dubok 3784 metara.

Izvor: Wikipedia, Nauka kroz priče