Izvor: Nacionalna geografija/Foto: Wikimedia Commons

Carsko krunisanje, 1897. Vlasnik Viktor Vekselberg

Faberžeova jaja danas su simbol luksuza. Ukrašena dragim kamenjem i zlatom, predmet su divljenja ljudi širom sveta, a predmet žudnje milionerima. Međutim, prvo jaje nastalo je kao simbol ljubavi…

Davne 1885. godine ruski car Aleksandar III Aleksandrovič, iz dinastije Romanov, želeo je poseban poklon za svoju suprugu Mariju Fjodorovnu. Iako informacija nije u potpunosti proverena, veruje se da je car znao da je njegova žena u detinjstvu obožavala jaje koje se otvaralo poput babuški, a koje je imala njena tetka, princeza Vilhelmina od Danske.

Tog Uskrsa on želeo da je obraduje takvim jedinstvenim poklonim – samo mnogo raskošnijim.

Car je angažovao dvorskog draguljara Karla Faberžea da za nju napravi najdragocenije ukrašeno jaje do tad. Faberže je napravio jaje sa opnom od belog porcelana. Unutra je bilo smešteno zlatno žumance, a u njemu zlatna kokoška – po kojoj je ovo prvo jaje i dobilo ime – KOKOŠKA. Međutim, to nije bio kraj iznenađenjima. Pogađate? I kokoška se otvarala, a u njoj se krila minijaturna dijamantska kruna sa rubinom (poslednja dva elementa su izgubljena).

A koliko se carskom paru jaje dopalo, govori činjenica da je car nastavio da poručuje po jedno svake godine, kao poklon svojoj ženi, za Uskrs.

Nakon Uskrsa 1885. godine, pravljenje dragocenih jaja za ovaj praznik postala je tradicija koja se održala do 1917. godine, pošto ju je preuzeo Nikolaj II.

Nakon smrti cara Aleksandra III, poslednji ruksi car, Nikolaj II, je svakog Uskrsa od Faberžea poručivao po dva jaja – jedno za majku, a drugo za suprugu Aleksandru.

Karl Faberže, nakon što je stekao svetsku slavu, osnovao je radionicu za pravljenje dragocenih uskršnjih jaja. Pored jaja za carsku porodicu, kojih je izradio oko 50, Faberže je još dvanaest napravio za  sibirskog vlasnika rudnika zlata Aleksandra Kelha i još nekoliko za druge bogate porodice, poput Rotšilda.

Kao osnova za izradu jaja korišćen je prirodni kamen: jaspis, rodonit, ahat, kvarc, lapis lazuli i nefrit. Korišćena je tehnika delimično providnog emajla, nekad i u po nekoliko slojeva, od kojih je svaki morao posebno da se peče. Mada su u vreme njihove izrade, juveliri koristili svega nekoliko boja, Faberže je eksperimentisanjem uspeo da postigne čak 140 različitih nijansi.

Nakon Oktobarske revolucije, većinu tih jaja je boljševička vlast prodala inostranim kupcima, dok su jedan broj, bežeći iz zemlje, izneli članovi carske porodice.

Vekselbergova kolekcija, koja važi za jednu od najvrednijih na svetu, procenjuje se na 90 miliona dolara, čini je devet jaja, a među njima i „Kokoška“.

Petar Karl Faberže (Sankt Peterburg, 30. maj 1846 — Lozana, 24. septembar 1920) je bio ruski juvelir najpoznatiji po uskršnjim Faberžeovim jajima, napravljenim po uzoru na davnašnja uskršnja jaja, koja je pravio od plemenitih metala i dragog kamenja.

Rođen je u Sankt Peterburgu u porodici juvelira Gustava Faberžea i njegove supruge, Dankinje, Šarlote Jungštet. Gustavovi preci bili su hugenoti, izbegli iz Francuske nakon opoziva Nantskog edikta, kojim su katolici proterivali protestante. Faberžeovi preci tako su se prvo naselili u Berlin a 1800. u baltičku provinciju Letoniju, koja je tada već bila u ruskim rukama. Nakon školovanja u Petrogradu, Gustav je pekao zanat po Evropi (u Drezdenskoj školi umetnosti i zanata), školovao se i u Francuskoj i Engleskoj. Dobio je i zvanje zanatlije. Obrazovao se po Evropi do 1872., kada se sa 26 godina vratio u rodni Sankt Peterburg i oženio Augustom Julijom Jakobs. Narednih 10 godina mentor mu je bio očev pomoćnik Hiskijas Pendin. Njihova kompanija je radila i na restauraciji Ermitaža. Faberže je sa renomeom carevog juvelira postao poznat i van granica Rusije. Zastupništva je imao u Kijevu, Odesi, Londonu, Moskvi i Sankt Peterburgu. Imao je četiri sina Jevgenija (1874), Agafona (1876) Aleksandra (1877) i Nikolaja (1884), koji su se takođe bavili porodičnim zanatom.

U galeriji pogledajte neke od najpoznatijih primeraka Faberžeovih uskršnjih jaja

 Danski dvorci, 1890. Fondacija Matilde Gedings Grej. Od 2016. čuva se u Muzeju Metropoliten u Njujorku

Dvanaest monograma, 1896. Muzej Hilvud, Vašington, SAD

Pamćenje Azova, 1891. Čuva se u Palati oružja u Moskovskom Kremlju

Dijamantska mreža, 1892. Kolekcija Doroti i Arta Mekferina

Kavkasko jaje, 1893. Fondacija Matilde Gedings Grej. Čuva se u Muzeju Metropoliten u Njujorku

Renesansa, 1894. Vlasnik Viktor Vekselberg

 

 

 Đurđevci, 1898. Vlasnik Viktor Vekselberg

Napoleonovsko, 1912. Muzeju Metropoliten u Njujorku

Gatčinski dvorac 1901. Valter art Muzej, Baltimor, Merilend, SAD

Katarina Velika, 1914. Muzej Hilvud, Vašington

Carsko krunisanje, 1897. Vlasnik Viktor Vekselberg