Sinoć je na sceni Kulturnog centra „Vlastimir Pavlović Carevac“ u Velikom Gradištu u okviru 6. Festivala amaterskih pozorišta „ŠTAP I KANAP“-ŠIK  gostovalo Amatersko pozorište „Milivoje Živanović“ sa  predstavom „Generalna proba samoubistva“ po tekstu Dušana Kovačevića.

Foto: RTV Biser/Saša Stanojević

U davnim razgovorima sa nekadašnjom direktorkom Galerije Milena Pavlović Barili Jelicom Milojković, vrsnim poznavaocem umetnosti, osobom koja je živa enciklopedija i najveći poznavalac Mileninog opusa i života doznao sam da je Milena imala neki posebno lep osećaj kada je odlazila u Veliko Gradište. Grad otvorenog srca.

Da li je ta energija otvorila sve zasune i sputanosti umetničkog izražaja ili je bio trenutak da predstava „zaživi“, uglavnom juče se na sceni Kulturnog centra u Velikom Gradištu desilo malo čudo. Malo čudo na maloj sceni. Čudo na sceni i u tehničkim uslovima koji bi trebalo da sputavaju glumce požarevačkog Pozorišta Milivoje Živanović da daju sto posto sebe, kao što to uvek čine, ali ko će znati puteve i lagume kroz koje pozorišna magija putuje u nevidljivoj razmeni između publike i glumaca?

 

Ko je u tu kalkulaciju mogao da ubaci činilac koji je publika sinoć unela u salu? Računsku operaciju Srce? Ko može da predvidi koje se kapije ka onostranom otvore u trenutku kada se rampa podigne, a zavesa spusti? „Podići rampu“ je pozorišni termin kojim se objašnjava uspeh kada predstava otkloni barijeru kod publike i bude primljena. Dakle, sve što je u tehničkom smislu trebalo da bude ograničavajući faktor za gostujuću predstavu na Festivalu Štap i kanap u netakmičarskom delu programa kao da je svedeno na nulu u nekim tamo proračunima odozgo. Ipak je duh odneo pobedu nad materijom.Kao da se pozorišna trupa razmahala i razigrala na sceni, pokazala svu raskoš svog talenta i čaroliju rediteljske palice Dragane Stojanović Dande, koja je pored toga u komadu ostvarila čak tri uloge. Kao da smo prisustvovali činodejstvu druida u ceremonijalu inicijacije umetnosti u više hemisfere. Kažu da je potrebno vreme dok se predstava uigra, zaživi… dok se glumcima „razgaze cipele“, ali ono je bilo nešto više od toga. Dakle, i pored dosadašnje vanredne umetničke egzibicije ansambla, ovoga puta kao da su se otključala neka nova vrata ka onostranom u ovom izvanrednom performansu. Da li je tome doprinela toplina domaćina i publike koju smo svi podsvesno osetili, pa je i ansambl dobio vetar u leđa, ne znamo.

Komad Dušana Kovačevića Generalna proba samoubistva je avangardno i groteskno delo koje treba znati rastumačiti, režirati i odigrati na pravi način. Višeslojan u porukama koje svako može protumačiti na svoj način i opet dobiti tačan krajnji rezultat. Apokaliptična sodomsko-gomorska metafora savremenog društva koje se pretvara u dušegubni armagedon bez mogućnosti i želje za pokajanje. Opisuje nadolazeće vreme, i već je tu, gde čovek čoveku postaje vuk, a ne sabrat. Gde je profit jednako božanstvo i ljudski životi i empatija prema bližnjem postaju nebitne kategorije. Poželjan je novi, pretpotopski psihološki obrazac kojim će se vladati i rukovodoti ljudi u uslovima Novog svetskog poretka i Nove normalnosti. Kao i biblijski potop, Nova normalnost će ući u svako zabačeno seoce ili megalopolis na planeti. Đavoimanost i prelest u srcu čovekovom je ionako imperativ savremenog društva. Idilična biblijska slika čovečanstva nije više u modi. Jer kako osvojiti ljudske duše, ako postoje osećanja? Kako stvoriti tajkune i sitne prevarante bez svesti i savesti koji su u stanju da uzimaju i prodaju tuđe oči, bubrege, srca, umove ako postoji savest? Jovanovo otkrovenje od svog nastanka nikad nije bilo bliže svom ostvarenju. A ono srce koje smeta đavolu da ostvari svoj plan sa svetom još uvek kuca u Velikom Gradištu i emocije koje ga ometaju u realizaciji tog cilja žive u glumcima i reditelju Pozorišta Milivoje Živanović.

Autor: Saša Stanojević