Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog Luku, poznatog u narodu kao Lučindan. Luka je jedan od četvorice jevanđelista i pisac Jevanđelja po Luki i Dela apostolskih. Vernici takođe danas slave Svetog Petra Cetinjskog.

zaova manastir crkva

Foto: RTV BISER

Lučindan je često slava u srpskim pravoslavnim porodicama, a vernici ga slave kao iscelitelja i zaštitnika različitih zanata.

Takođe se poštuje kao zaštitnik medicine, farmacije, bolnica, apoteka, lekara, farmaceuta i bolesnika.

Sveti Luka je rođen u Antiohiji Sirijskoj, od roditelja koji su bili poganog verovanja, ali je rano prihvatio hrišćanstvo, oko 40. godine nove ere. Bio je lekar i pratio je Svetog Pavla, koji ga je upoznao u Troadi tokom svog drugog misionarskog putovanja.

Sveti Luka je bio obrazovan u helenističkom duhu, a Sveti Pavle ga je nazivao „ljubljeni lekar“. Stručnjaci za Bibliju su primetili njegovu posebnu medicinsku preciznost u njegovim zapisima.

Luka je svoje jevanđelje pisao s elegancijom i pažnjom. Više nego ostali jevanđelisti, Luka je isticao vreme Isusovog života u odnosu na rimskog cara, jer je Isus rođen u vreme cara Avgusta, dok je Jovan Krstitelj počeo propovedati u doba cara Tiberija.

Svaki od jevanđelista ima svoj jedinstveni pristup prikazivanju Isusovog lika. Za Luku, Isus je pre svega Gospodin, gospodar koji privlači ljude svojom dobrotom, lepotom, milošću, i izražajnom porukom koja odražava njegovu božansku prirodu.

Lukino jevanđelje je jedno od tri sinoptička jevanđelja, zajedno sa jevanđeljima po Mateju i Marku, gde se nalaze slični opisi događaja, dok je jevanđelje po Jovanu drugačije.

Luka je često prikazivao Isusa kao prijatelja siromašnih, solidarnog sa društveno ugroženima, punog milosrđa i razumevanja prema grešnicima. Prema Luki, siromašni, carinici, udovice, deca, razbojnici i bolesnici se smatraju posebno blagoslovenima.

Takođe, vernici danas slave Svetog Petra Cetinjskog, koji je kanonizovan kao Sveti Petar Cetinjski. Prema zapisima vladike Nikolaja, ovaj svetitelj Srpske pravoslavne crkve je posvetio ceo svoj život službi svome narodu, pomagajući da se pomire različita plemena i braneći zemlju od spoljnih neprijatelja. Oba zadatka je obavio uspešno. Srpska crkva i narod posebno slave njegovu pobedu nad Napoleonovom vojskom u Boki i Dalmaciji. Godine 1784. postao je mitropolit i vladar Crne Gore, ali je svoj život nastavio u monaškoj keliji, gde je i preminuo 1830. godine.