Velika sreda je dan u Stradalnoj sedmici и uvod u praznike koji nam slede, dane koji će nam doneti mir i veru u čuda. 

Foto: RTV Biser

Na Veliku sredu, Crkva se molitveno priseća žene grešnice koja je mirom pomazala Isusa Hrista u Vitiniji, u domu Simona gubavoga (. Istovremeno, se spominje i Judino izdajstvo, koje se zbilo nakon toga2. Ovaj dan je vreme za razmišljanje o pokajanju i dubokom duhovnom razmatranju.

U bogoslužbenim pesmama koje se ovog dana poju u crkvama na bogosluženjima poučno se poredi postupak pokajane bludnice i učenika izdajnika. Služi se Veliko povečerje (kao i u utorak). Pre Liturgije, umesto otpusta časova sa izobraziteljnom, sveštenik čita molitvu: „Vladiko mnogomilostivi…“ koja se čita tokom Velikog posta na kraju Velikog povečerja. Prilikom čitanja ove molitve, svi prisutni u hramu čine metanije do zemlje. Zatim sveštenik moli od naroda oproštaj, kao i na početku Svete Četrdesetnice. Isto čine i svi prisutni. Na kraju Liturgije, kod „Budi imja Gospodnje..“ poslednji put se čita molitva prepodobnog Jefrema Sirina sa tri zemna poklona i po tipiku: „potpuno prestaju pokloni koji se čine u crkvi“. Ovim se završava sve što je karakteristično za velikoposno bogosluženje i počinju posebna bogosluženja, vezana isključivo za stradanja Gospodnja („stradalna“ ili „strasna bogosluženja“).