Na današnji dan, 2002. godine košarkaška reprezentacija SR Jugoslavije, predvođena Svetsilavom Pešićem, osvojila je zlatnu medalju na SP u košarci u Indijanopolisu, pobedivši Argentinu rezultatom 84:77.

Foto: Emerging Europe

Godine 2002. organizovano je Svetsko prvenstvo košarci u Indijanapolisu. SR Jugoslavija dodatno je pojačala svoj sastav jer se, pre svih, u reprezentaciju vratio, posle tri godine pauze Vlade Divac. Kako je sam više puta izjavio nije mogao da odbije poziv Svetislava Pešića, pa je Jugoslavija imala uigrani tandem iz Sakramento Kingsa, Divac – Stojaković.

Odbranu trona najviše je ugrožavala, domaća, selekcija Sjedinjenih Američkih Država, koju su na ovom šampionatu predvodili: Pol Pirs, Redži Miler, Ben Valas, Majkl Finli, Andre Miler i ostali. Posle sedam godina ekipi se pridružio Dejan Koturović, a prvi put dres SR Jugoslavije oblače Žarko Čabarkapa, Miloš Vujanić i mlada zvezda Vladimir Radmanović koji je godinu pre toga proveo u ekipi Sijetl Supersoniksa sa zavidnom minutažom za početnika.

Posle početne vrlo lake pobede nad Angolom (113:63) usledio je neočekivani poraz od Španije koji je u tom trenutku pomrsio račune SRJ (71:69). U duelu sa Kanadom, koja je nastupala bez svoje najveće zvezde Stiva Neša, SR Jugoslavija je tražila prolaz što je na kraju uspela, poprilično lagano (87:71). U drugoj grupnoj fazi na samom startu Pešićevi izabranici su tesno izgubili od Portorika (83:85) i još jednom doveli u pitanje svoj opstanak. Naredna dva dana su se ponovo izvukli posle mečeva sa Brazilom (90:69) i Turskom (110:78), ali su se plasirali u četvrtfinale kao drugi i tako zakazali duel sa domaćinom Sjedinjenim Državama.

Nakon šest godina ponovo su igrali američki i evropski drim-tim. Mnogi su nazivali taj duel finalem pre finala. Rasterećena pritiska, selekcija SR Jugoslavije vođena najiskusnijim Divcem odlično je parirala protivniku do poluvremena posle kog je vodila 40:36. U trećoj četvrtini prednost se istopila, a Amerikanci, kao po navici, najviše poena ubacuju u tom periodu. U poslednjoj deonici u jednom trenutku vode 69:59 i praktično privode utakmicu kraju. Međutim, igrač iz senke, Milan Gurović, serijom trojki najavljuje senzaciju. Rezultat je izjednačen, a timovi naizmenično pogađaju koš. Još jednom trojkom Gurović dovodi SR Jugoslaviju u vođstvo od četiri poena na šta Andre Miler odgovara svojom trojkom. Kasnije, serijom slobodnih bacanja Marko Jarić čuva vođstvo. U poslednjem napadu za produžetke, Andre Miler ne uspeva da pogodi trojku za izjednačenje, pa SR Jugoslavija odlazi u polufinale sa Novim Zelandom.

Podignuti u nebo ovom pobedom, igrači SR Jugoslavije su potcenili protivnika i mučili su se veliki deo meča. Po malo neočekivano, partiju karijere pružio je Dejan Koturović i pomogao saigračima na putu do finala, konačnim rezultatom 89:78. Ogromna količina nervoze u polufinalu rezultirala je i jednim incidentom. Naime, u toku jednog tajm auta, koji je pozvao Svetislav Pešić, dok su svi igrači slušali šta selektor govori, Vladimir Radmanović je uzeo bananu i potpuno nezainteresovano „odradio” minut odmora. Pobesneli Pešić na poluvremenu ostavlja Radmanovića u svlačionici i za finale prijavljuje Aleksandra Smiljanića, tada košarkaša Budućnosti, koji je sa reprezentacijom odradio veći deo priprema.

U finalu sledio je duel sa reprezentacijom Argentine, koja je još na Svetskom prvenstvu 1998. godine pokazala da ima generaciju mladih i izuzetno talentovanih igrača. Štaviše, Argentina je i pre finala ispisala istoriju, s’obzirom da je postala prva selekcija koja je pobedila neki od „Timova snova”. Većina igrača stasavala je tada u španskoj košarkaškoj ligi, a smešila im se i NBA karijera, počevši od Manua Đinobilija, preko Luisa Skole, Fabricija Oberta, Karlosa Delfina i ostalih.

Nakon prve četrtine, sve je delovalo da će Jugoslavija lako doći to pete titule Svetskog prvaka, ali koncentracija u odbrani je popustila do kraja trećeg perioda, pa su zahvaljujući sijasetu otvorenih šuteva „Gaučosi” došli krajem treće deonice u vođstvo 57:52. U poslednjoj četvrtini, SR Jugoslavija je gubila osam poena razlike, ali je onda stvar u svoje ruke, iz očaja, uzeo kapiten Dejan Bodiroga. Iako bek/krilo, Bodiroga je bio igrač koji uzimao jako malo šuteva za tri poena, skoro nikada više od tri. Međutim, na ovom susretu, Bodiroga je pet puta šutirao van linije 6,25, od čega su dve trojke postignute u ključnim momentima susreta za povratak u rezultatski egal.

Na samom kraju meča, Vlade Divac je imao dva slobodna bacanja za vođstvo. Oba je promašio, ali na sreću po Jugoslovensku selekciju i Fabricio Oberto nije poentirao sa zvukom sirene. Produžetak, trojkom, otvara Predrag Stojaković, nakon toga razigrao se i Marko Jarić, te novi triler nije dozvoljen. Konačnim rezultatom 84:77 , Jugoslavija uspeva da odbrani titulu prvaka Sveta u košarci. Stojaković je uvršten u idealnu petorku, a začuđujuće titulu najkorisnijeg igrača dobio je Dirk Novicki iz Nemačke.

To je bila tek druga titula na Mundobasketu, osvojena na današnji dan.

Autor: RTV Biser