Nekada su fudbalske utakmice u Srbiji bile praznici. Na stadion se u svečarskim odelima i šeširom u ruci, polazilo i dolazilo da bi se uživalo i u igri.

Foto: youtube/snapshot

„Večiti derbi“ između Crvene zvezde i Partizana sigurno se ubraja u najveće gradske derbije na svetu.

Bio je to uvek praznik, trenutak velikog iščekivanja, dan još veće radosti ili tuge. Igrao se uglavnom dobar fudbal uz bravure pojedinaca. Na tribinama su navijači navijali, radovali se i tugovali zajedno sa igračima. Derbi je ponekad bio i više od derbija. Ukoliko dobiješ derbi, navijači su sve drugo praštali. Jednako lošu sezonu kao i niz drugih promašaja.

 

Foto: facebook.com

Da su fudbalske utakmice nekad bile spektakli dokazuje i „Večiti derbi“, koji je odigran 8. juna davne 1955. godine. Uoči fudbalske utakmice Partizan-Crvena zvezda, na Stadionu JNA u Beogradu održana je šahovska partija sa živim figurama, uz učešće učenika Srednje baletske škole iz Beograda i glumaca Mije Aleksića i Miodraga Petrovića- Čkalje,  obučenih u kraljevske odore. Pripadnost nekom klubu Mija i Čkalja nikada nisu krili pa su dali zajednički intervju jednom poznatom beogradskom dnevnom listu i to obučeni u dresove omiljenih klubova, a tada su nastale i neke njihove čuvene fotografije.

Danas je to daleko od igre i zabave miliona, ljubavi prema fudbalu i klubu. Derbi je izrastao u najgoru moguću mržnju, strast na ivici divljaštva i sa ponašanjem koje nije dostojno čoveka, poligon za razračunavanja. Nekada nam je, a ne tako davno, Evropa zavidela što imamo veliki derbi, danas sa tog istog derbija, toj istoj Evropi šaljemo najgoru moguću poruku, našu bruku i sramotu, prostakluk i primitivizam bez mere i granice”

Foto: youtube/snapshot

 

Odavno je srpski fudbal krenuo nizbrdo i to traje decenijama. Stalno se bavimo posledicama, umesto uzrocima.

Kako unaprediti ili kako izlečiti naš fudbal je pitanje, koje se, dakle, odavno postavlja i ponavlja…

Izvor/Autor: RTV „Biser“