Vojno-tehnički sporazum u Kumanovu ili Kumanovski sporazum potpisan je 9. juna 1999. godine na vojnom aerodromu kod Kumanova i označio je kraj NATO bombardovanja SR Jugoslavije. Sporazumom su prekinuti vazdušni udari NATO na SRJ a dan kasnije usvojena je rezolucija 1244 u Savetu bezbednosti.

Foto: novosti.rs

Sporazum su potpisali general Vojske Jugoslavije Svetozar Marjanović, policijski general Obrad Stevanović i britanski general Majkl Džekson.

Najznačajne odredbe

  • Prekid neprijateljstava između NATO snaga sa snagama VJ i srpskom policijom,
  • Povlačenje VJ i Policije Republike Srbije sa prostora Kosova i Metohije u periodu od 11 dana,
  • Uspostavljenje zone bezbednosti od administrativne granice sa Kosovom i Metohijom unutar teritorije Republike Srbije i Crne gore, i to 5 km na kopnu i 25 km u vazduhu,
  • Obaveza snaga KFOR-a da razoružaju OVK-a.

Sprovođenje

Potisivanjem Vojno-tehničkog sporazuma u Kumanovu stvoreni su uslovi za povlačenje VJ i MUP Srbije sa Kosova i Metohije, a u isto vreme počeo je ulazak snaga KFOR-a i svojevrsna trka između vojnika Rusije, koji su bili stacionirani u Bosni i Hercegovini, i trupa NATO-a stacioniranih u Albaniji i Makedoniji.

Kolona ruskih vozila iz sastava SFOR-a krenula je sporo bez obaveštavanja komande SFOR-a i tadašnjeg komandanta generala Kevina Bernsa do granice sa SRJ a onda su put nastavili usiljenim maršem do aerodroma Slatina. Ukupan put je iznosio 620 km. Na teritoriju SRJ je iz Bosne i Hercegovine preko Pavlovića ćuprije u Badovincima ušla jedinica vojnika iz Rusije sa pet džipova, jednim vozilom za veze, 16 oklopnih transportera i 23 kamiona u 10:30 11. juna. Kolona je prošla kroz Beograd u 13:30 i preko naplatne rampe kod Bubanj potoka nastavila prema Nišu i kasnije ka Kosovu i Metohiji. Na Kosovo i Metohiju prvo je stiglo 180-200 vojnika Ruske Federacije sa obeležijima KFOR-a iz sastava mirovnih snaga UN, koji je u centar Prištine ušao pred ponoć 11.6.1999. gde su ga sačekali Srbi iz Prištine, a 12. juna, u 1.30 ruski konvoj je nastavio prema Kosovu Polju i prištinskom aerodromu Slatina.

General Vesli Klark je naredio britanskom Generalu Džeksonu, komandantu KFOR-a, da presretne Ruse i onemogući njihovo zauzimanje aerodroma, što je dovelo do zatezanja situacije i incidenta na aerodromu Slatina.

Istog jutra, nešto posle pet časova, sa teritorije Makedonije na Kosovo i Metohiju su prvi ušli britanski vojnici. Granicu su kod mesta Blace, sa šest transportnih helikoptera, prešli britanski padobranci i pripadnici specijalne jedinice Gurke, a neposredno zatim na teritoriju južne srpske pokrajine ušle su kolone britanskih i francuskih vojnih vozila.

Prvi kontingent od oko 800 nemačkih vojnika u sastavu KFOR-a ušao je oko podneva istog dana na sa makedonske teritorije kod Blaca, zajedno sa britanskim trupama, dok su pripadnici italijanskih snaga ušli u noći između 14. i 15. juna u Peć, a nemački kontingent KFOR-a u Orahovac.

VJ je napustila Prištinu 16. juna, u konvoju od pedesetak teretnih i putničkih vozila, a njihov odlazak nadgledali su predstavnici mirovnih snaga UN, čija su oklopna vozila bila na čelu i začelju kolone.

Izvor: Vikipedija