Milan Nedeljković, osnivač Astronomske i meteorološke opservatorije u Beogradu objavio u „Srpskim novinama“ prognozu vremena za 6. avgust 1902. godine.

Foto: Vikipedija

Profesor Liceja i član Društva srbske slovesnosti, Vladimir Jakšić (1824—1899), započeo je redovna meteorološka merenja, u Beogradu, na svom porodičnom imanju u Senjaku, 1. januara 1848. godine. Profesor Jakšić je temperature vazduha i atmosferska merenja beležio u dnevnicima (Pogodopis) koji su ukoričeni u šest svezaka, od kojih je pet sačuvano do današnjih dana. Uz pomoć, pre svega Ministarstva prosveta, ali i drugih ministarstava, Jakšić je osnovao i prvu mrežu meteoroloških stanica u Srbiji, koja je 1857. godine imala čak 27 stanica,što je u ono vreme predstavljalo jednu od najgušćih meteoroloških mreža u okviru jedne države, a da bi merenja bila vršena po tačno određenoj metodologiji pripremio je „Uputstvo za osmatrače“, koje je štampano u državnoj štampariji u Beogradu 1856. godine. Osmatrače vremenskih pojava nalazi među obrazovanim ljudima raznih struka, među učiteljima, sveštenicima, telegrafistima i dr. Svakodnevno su osmatrači svoje izveštaje o vremenu slali telegrafom, besplatno. Prikupljeni podaci su objavljivani u „Novinama srbskim“, što je takođe kuriozitet, jer je u to vreme samo nekoliko evropskih zemalja to radilo redovno.

Nakon povratku sa školovanja iz Pariza, 1884. godine, profesor astronomije i meteorologije na Velikoj školi Milan Nedeljković je godinama insistirao na pitanju osnivanja stalne Astronomske i meteorološke opservatorije. Ministar prosvete Milan Kujundžić Aberdar doneo je 26. marta 1887. rešenje o osnivanju Provizorne (Privremene) opservatorije u privatnoj iznajmljenoj kući preduzimača i trgovca Ernesta Gajzlera, na Malom Vračaru.

Međutim, kako su uslovi za rad u tom objektu bili više nego skromni profesor Nedeljković je ponovo počeo da se zalaže za izgradnju namenske opservatorije u kojoj bi naučni radovi u astronomiji i meteorologiji bili mogući. Ministar prosvete, Dr Vladan Đorđević, 27. septembra 1888. godine, doneo je Uredbu o osnivanju jedinstvene mreže meteoroloških stanica u Srbiji, i to je zvaničan početak rada državne meteorološke službe u Srbiji, odnosno Dan RHMZ.

Postupajući po zahtevu ministra prosvete i crkvenih dela, Vladana Đorđevića, Beogradska opština odobrila je 18. marta 1889. godine Velikoj školi zemljište veličine 1, 83 hektara za izgradnju astronomske opservatorije na Malom Vračaru. Opservatorija je imala 270 m² površine i predstavljala je paviljon sa spratom manje površine od prizemlja. Projekat je uradio arhitekta Dimitrije T. Leko, a po skici njenog osnivača, profesora Milana Nedeljkovića. Glavna fasada završava se zupcima koji obrazuju atiku i ograde terase, postavljene iznad jednog dela potkrovlja, a ostale fasade stepenastim zabatima, prozori u prizemlju i ulazna vrata su lučno završeni, a dekoraciju fasade čine okviri prozora i ispupčane horizontalne trake. Oko opservatorije uređen je park. Profesor Nedeljković je odmah započeo sa meteorološkim opažanjima i merenjima u novoj opservatoriji. Od 1. januara 1895. godine se započelo sa časovnim osmatranjima, odnosno „svečasovna merenja“, koja su trajala do juna 1914. Ova 24-časovna merenja su vršena po uzoru na francusku opservatoriju „Park sent mor“.

Godine 1901. Opservatorija je kao Glavna meteorološka stanica vodila računa o 130 meteoroloških stanica širom Srbije. Milan Nedeljković iste godine napisao uputstva za posmatranje nepogodskih pojava i posmatranje grada. Nedeljković je organizovao osmatračku mrežu, lično obučivši osmatrače a na osnovu prikupljenih podataka postao je stručnjak za tu pojavu. Nedeljković je smatrao da je na osnovu raspoloživih saznanja bilo kakva odbrana od grada preuranjena. Po Nedeljkovićevom planu i savetima 1902. godine, u ataru opštine Smederevo, se počelo sa pucanjem na oblake „gradonoše” radi zaštite vinograda i useva.

Upravnik Opservatorije, Milan Nedeljković, objavio je u „Srpskim novinama“ vremensku prognozu za 6. avgust 1902. godinu. Nedeljković je 1902. godine počeo da, na francuskom jeziku, objavljuju bilten sa meteorološkim podacima, koje je razmenjivao sa drugim ustanovama u svetu. Avgusta iste godine, počela je međunarodna razmena šifrovanih podataka i izrada prve prognoze vremena. Od 1912. počinje u „Politici“ redovno objavljivanje izveštaja o vremenu i vremenske prognoze.

Izvor: Vikipedija