Žak Prever je bio anarhista, odmetnik i sanjar i u svojoj humornoj i humanistički angažovanoj lirici kazuje o životu u različitim njegovim aspektima. Svojevrstan moralista i kritičar društva, nazvan je i “pesnikom Pariza“.

Foto: prelepapoezija.com

Žak Prever je rođen 4. februara 1900. godine u Nejiu na Seni,

Porodica se usled finansijskih teškoće često se seli, Prever menja škole,počinje  Stalna preseljenja, promene škola i početak Prvog svetskog  rata utiče da zauvek napusti školovanje i od svoje petnaeste godine, radi povremeno razne fizičke i kancelarijske poslove.

Tangi, Prever i Dijamel, trojica prijatelja odlučuju da se 1925. godine priključe nadrealističnom pokretu.

Preverova saradnja sa nadrealistima trajala je sve do razlaza sa Bretonom 1928. godine.

Od 1930, zajedno sa mlađim bratom, filmskim režiserom, Pjerom Preverom radio je na realizaciji nekoliko filmova, kao glumac, asistent i scenarista; kasnije je pisao scenarije i dijaloge za Renoara, Karnea, Gremijona, Kajata, Otan Laru i druge režisere.

Tridesetih godina Prever je počeo da piše i za kabaree, kafe-teatre i avangardne pozorišne trupe: kraće drame, monologe, horske resitale i šansone.

Sarađuje sa kompozitorom Žozefom Kozmom i pozorišnom grupom „Oktobar“.

Do svoje smrti 11. aprila 1977. godine, objavio je više zbirki pesama i knjiga.

Prva Preverova zbirka pesama „Reči“ objavljena 1945. godine postigla je nezapamćen uspeh: u kratkom roku prodato je 150.000 primeraka. Od smrti Viktora Igoa do Prevera, Francuska nije imala istinskijeg narodnog pesnika, koga podjednako vole i rafinirani ljubitelji poezije i ljudi skromnog obrazovanja.