Izvorne igre, pesme, instrumenti, običaji i nošnje iz žagubičkog kraja sa bogatom tradicijom bili bi zaboravljeni da ih od zaborava ne čuvaju kulturno-umetnička društva i udruženja žena koja širom sveta upoznaju ljude sa svojim zavičajem.

Sve što je ručno izrađeno od vajkada ima veliku vrednost ili, kako neko voli da kaže, nema cenu. Ali, vremenom su zbog egzistencije, ručno izrađeni predmeti nekako dobili svoju cenu i bivali su prodavani. Tako su nastale porodične manufakture, a kako ih je u današnje vreme sve manje, onda se osnivaju različita udruženja u okviru kojih se ručni radovi izlažu i prodaju.

U žagubičkom kraju ima ljudi koji se bave porodičnom manufakturom, raznim zanatima, prave različite zdrave proizvode poput meda, sira, kajmaka, rakije, piva, slatka, ali ima i ručnih radova poput izrade narodnih nošnji, pletiva, heklanih dekoracija, pa i starih recepata kolača, pita i dr.

O očuvanju starih zanata i rukotvorina brinu udruženja žena. Jedno od njih je udruženje „Homoljke“ koje uspešno radi već pet godina. Udruženje je osnovala Milosava Grozdić.

Udruženje je osnovano 7. februara 2015. godine i broji deset članica. Bave se pripremanjem hrane, izradom narodnih nošnji, pletenjem, heklanjem, vezom, preradom voća i povrća. Redovno posećuju manifestacije, ali kako ih ove godine nije bilo, uskraćene se za promociju i prodaju, kao i za odlazak na Sajam turizma koji im je najveća prilika da se prikažu i van granica opštine, pa i zemlje.

Izložbeni prostor i mesto gde ove žene stvaraju umetnička dela od konca i vunice smešten je u zgradi Kulturnog centra u Žagubici. Ovde se ne može kupiti nijedan proizvod, ali se može naručiti.

 

Naša domaćica, članica ovog udruženja Tanja Ilić kaže da žene mnogo vremena provode u izradi tkanja, pa su u skladu sa tim i cene nešto više. „Recimo, da bi se isplele čarape, potrebno je, najpre, da se vuna izradi, opere, isprede, pa isplete. Za vez, je takođe, neophodno mnogo vremena, jer su sitni bodovi“, priča Tanja.

 

Može se slobodno reći da osim konca i vunice, u svaki od ovih prelepih rukotvorina, utkano mnogo ljubavi prema ovom starom zanatu, ali isto tako i želja da se očuva tradicija i prikaže svakom ko poseti Žagubicu.

 

 

U potrazi za rukotvorinama, došli smo do sela Laznica, u kojem smo našli još jedno udruženje žena, folklorni ansambl, crkvu koja se restaurira i kuću Jovana Šerbanovića, čija se adaptacija bliži kraju. Malo selo, ali bogato i greh bi bio ne obići ga.

Selo Laznica, iako gusto naseljeno, nema mnogo meštana, uglavnom su na privremenom radu u inostranstvu. Oni koji su ostali, ulažu velike napore da se očuva tradicija ovog sela, kao i kulturno nasleđe celokupne opštine.

Udruženje žena „Etno dame“ iz Laznice postoji već četiri godine i za to vreme uspele su da privuku pažnju, kako lokalnog stanovništva, tako i šire javnosti. Udruženje ima šest članica i osim ručnim radovima u vidu vezenja, pletenja i heklanja, bave se i spremanjem starih vlaških jela, kako bi se očuvala tradicija  i nastavilo sa onim što su radile njihove majke i bake.

Ana Petrović, predsednica udruženja kaže da i kod mlađih devojaka vlada interesovanje za izradom ručnih radova. „Imali smo i obuku zlatoveza, ja sam obučavala sedam devojaka. Interesuju se za ručne radove“, priča Ana.

 

 

Motiv za učenjem starih zanata i ručnih radova, prema Aninim rečima, jeste samo želja da se zna. Još uvek ništa nisu prodale, a kada su to poželele, sprečila ih je epidemiološka situacija. „Ja sam još kao mala volela da se bavim ručnim radovima – pletenjem, heklanjem, vezom, tkanjem, a volim i da prenesem svoje znanje. Mene je tetka naučila“, priča Ana.

Radovi članica „Etno dame“ iz Laznice mogu se videti na štandovima po manifestacijama, ali, kao što smo već nekoliko puta napomenuli, ove godine su sve otkazane, pa ove dame nisu imale mogućnost da posetiocima prikažu umeće svojih veštih ruku, kao i ljubav prema tradiciji i kulturi homoljskog kraja.

Ako poželite da kupite nošnju koju ove dame izrađuju, potrebno je da iz novčanika odvojite od 200 do 500 evra u zavisnosti od veličine.

Pošto smo se ovim divnim damama ranije najavili, one su, kako i red nalaže, spremile nešto za goste, tj. nas. Na trpezi smo zatekli kravlji sir, slatka, sirupe, tortu od jabuka, rolate, a ono što nam je posebno privuklo pažnju jeste vlaška „plašinta“, a naša domaćica Ana nam je objasnila i kako se priprema.

 

„Razvije se kora od običnog testa, pomešaju se rendani sir i jaja i stave se u sredinu. Testo se preklopi na četiri strane i prži se na ulju ili masti“, priča Ana.

Na trpezi je bilo i proje od kukuruznog i pšeničnog brašna, pužići sa sirom, gibanica sa tikvicama i nezaobilazna baklava. Mogli smo da probamo i ljutenicu, slatko od šljiva i divljih jagoda, „bukovaču“, i naravno, rakiju.

 

 

Očuvanje folklorne tradicije homoljskog kraja

Ako već postoje zlatne ruke koje tkaju, pletu, vezu, heklaju i šiju detalje za narodne nošnje, bilo bi lepo videti i da ih neko nosi, a ko drugi do članovi folklornih društava. Mi smo upoznali jedno takvo društvo baš u Laznici.

Kulturno-umetničko društvo „Izvor“ iz Laznice je formirano 2004. godine, pre toga se zvalo „Jedinstvo“, a koje je bilo osnovano još ’50-ih godina prošlog veka.

Folklorno društvo broji oko 50 članova, podeljenih u tri starosne sekcije – najmlađu, omladinsku i veteransku, kao i sekcije frulaša i instrumentalista, ali i pevačku. Najmlađi članovi imaju oko 3 godine, a najstariji igrači oko 45 godina.

„Ono po čemu je ovo kulturno-umetničko društvo drugačije od ostalih jeste što članovi neguju tradicionalne vlaške izvorne igre, po čemu smo prepoznatljivi kako u Srbiji, tako i u inostranstvu“, priča Miroslav Jović, predsednik KUD „Izvor“ iz Laznice i dodaje da su do sada nastupali u Rumuniji, Bugarskoj, Italiji.

Ovo folklorno društvo učestvuje na brojnim manifestacijama širom Srbije, a u njihovoj organizaciji održava se „Priveg“, manifestacija u okviru koje se osim paljenja vatre, puštanja vode i namenjivanja narodnih kola upokojenima bez sveće, održava i bogat kulturno-umetnički program. Manifestaciju upotpunjuju brojna gostujuća kulturno-umetnička društva, instrumentalisti i udruženja žena. Meštani kroz ovu manifestaciju pokazuju koliko neguju tradiciju i čuvaju uspomenu na svoje pokojne. „Priveg“ se održava svake godine krajem februara na „mesne poklade“ i spada u jednu od namasovnijih manifestacija na teritoriji opštine Žagubica.

Članovi KUD-a „Izvor“ samo za nas su izveli deo svog repertoara, tradicionalne vlaške igre pod nazivom „Na tri noge“ i to ispred crkve u Laznici koja se trenutno restaurira. Tako da smo morali da zavirimo u crkvu i bar na trenutak prekinemo radove.

Hram Svetog Velikomučenika Georgija u Laznici nalazi se na uzvišenom platou sela, u blizini je groblja i dominira nižim delom sela. Hram je sagrađen isključivo prilogom naroda ovog sela i njegovih žitelja koji su na privremenom radu u inostranstvu. Gradnja ove crkve započeta je sakupljanjem priloga još 1930. godine. Izgrađeni su temelji crkve i njihovo osvećenje je bilo 4. jula 1937. godine. Crkva je već 1939. godine bila završena. Hram je po svom spoljašnjem izgledu gradnje sazidan u srpsko – vizantijskom stilu.

Unutrašnjost crkve je jednostavna, sa jednostavnim freskama, a same slikane ikone u ikonostasu su urađene u duhu i stilu naše ikonografije, sa skladnim i lepim bojama. Crkva je podlegla zubu vremena, pa mnogo godina nije ništa rađeno.

Krov na crkvi je saniran tokom septembra 2013. godine, sredstvima iz budžeta opštine Žagubica, a ove godine se krenulo u renoviranje, kao i izgradnju konaka i kompletno opremanje. Sredstva su obezbeđena od sponzora. Ono što je, pored ostalog, ekipi RTV Biser privuklo pažnju jeste freskopisanje. Na delu smo zatekli Dejana Markovića, freskopisca iz Beograda. Njegov rad može se videti u crkvama i manastirima u celoj Srbiji, Hrvatskoj, Belorusiji. Nedavno su asfaltirani prilazi crkvi i crkveno dvorište, sredstvima iz budžeta opštine Žagubica. O crkvi brine jerej Danilo Glišić, paroh laznički, čijim je zalaganjem poslednje dve godine mnogo toga urađeno na crkvi.

Čuvanjem tradicije žagubičkog kraja kraja kroz pesmu, igru i tradiciju, ova kulturno-umetnička društva, koja svesrdno pomaže i Opština, privlače sve veće interesovanje mladih. Ona nesumnjivo daju i tek će dati veliki doprinos ne samo očuvanju tradicije, nego i promociji ovog kraja u zemlji i inostranstvu, ali i razvoju turizmau.

Foto: RTV Biser