Lavovi koji riču pojavili su se pre nekoliko dana u njivama Starog Kostolca. Arheolozi su otkopali dve figure zveri razjapljenih čeljusti kraj severne kapije legijskog logora Viminacijuma, nedaleko od tek pronađenog generalštaba rimske provincije Gornje Mezije.

Ilustracija (Foto: eKapija / Aleksandra)

Naučnici kažu da figure lavova nisu umetnička dela pravljena radi ukrašavanja prostora, već mistični idoli „duha zaštitnika“ legije.

“Ti simboli su za legionare imali magijsku snagu, oni su zaista verovali u njihove natprirodne moći, ulivali su im osećaj da su zaštićeni i nepobedivi. Simboli legija nošeni su na stegovima, a gubitak tih znamenja smatrao se najvećim porazom, čak više od gubitka ljudstva. To su uočili i rimski protivnici, pa su po svaku cenu pokušavali da ih otmu i unište. Posle pada Rima su revnosno zatirali tragove legijskih znamenja i zato su ona izuzetno redak nalaz”, objašnjava prof. dr Miomir Korać, direktor Arheološkog instituta i rukovodilac naučnog projekta Viminacijum.

Lav je bio zaštitni znak Četvrte Flavijeve Srećne legije, a arheolozi sada tragaju za statuom bika, koji je bio simbol Sedme Klaudijeve Verne i odane legije. Obe jedinice bile su stacionirane u prestonici Gornje Mezije u drugom veku, posle velike invazije plemena iz Dakije, današnje Rumunije.

“Figure lavova koje smo pronašli bez ikakve sumnje su stajale na gradskim i legijskim kapijama, ali ne kao običan ukras. Rim je pridavao veliki značaj određenim ritualima, o čemu svedoči i način gradnje legijskih logora. Rimljani nisu prvo pravili bedeme, što bi se dalo očekivati, već četiri kapije sa legijskim simbolima, koje su pokazivale ko vlada na sve četiri strane sveta. To je bio veoma važan psihološki ritual koji je vojniku ulivao osećaj nepobedivosti”, objašnjava prof. dr Korać.

Autor: Novosti