Književno veče pod nazivom „Lazar Božović i prijatelji“, održano je u biblioteci „Srboljub Mitić“ u Malom Crniću. Lepota magične atmosfere u kojoj su dominirali stihovi, ne može se rečima opisati, niti kičicom naslikati. To se jednostavno mora osetiti. Dubok je taj osećaj, kada pesnik stihom naslika sliku, a na slici se pre svega vidi Čovek – širokog srca, ljubav prema životu, trenutku, svetu, prošlosti, budućnosti, ona bajkovita ljubav od koje svi strepimo, a koju svi priželjkujemo i o njoj snivamo, – slika na kojoj se vidi knjiga a u knjizi stihovi, aforizmi, mudre misli…

Foto: BSMMC

Predstaviti Lazara Božovića, pesnika rođenog u Nikšiću, gospodina koji živi dugo u Beogradu i njegove prijatelje sa kojima najradije udiše pesnički vazduh, i njegovu zbirku poezije PIJANA ČAŠA u izdanju Književne zajednice Jugoslavije i Biblioteke „Srboljub Mitić“, valjalo je dostojno predstaviti publici. Za to se pobrinula direktorka Bibliotke „Srboljub Mitić“ iz Malog Crnića, Danijela Božičković Radulović.

„Veliko je zadovoljstvo biti domaćin ljudima iza kojih stoji bogat pesnički opus i koji su ostavili i ostavljaju jasan i vidljiv trag na književnom nebu Srbije. Večeras imamo čast da predstavimo predsednika Književne zajednice Jugoslavija, Lazara Božovića u prijatelje sa kojima je došao. Nije slučajno ovo veče naslovljeno baš tako „Lazar Božović i prijatelji“, i svi ovde prisutni jačaju i ostvaruju te prijateljske veze među ljudima. Poezija ne zna za granice, ne prepoznaje različitost, ona uvek govori jezikom srca i peva pesmom ljubavi…

O poeziji Lazara Božovića govorila je Olivera Šestakov, pesnikinja iz Beograda: „ Lazar Božović je pesnik – mislilac i pesnik – filozof zrelih zapažanja istančanog senzibiliteta. Tragač reči, koji verno sledi njihova značenja i smisao. Na tom putu i sam ostavlja tragove u vremenu i trajanju. Bogato životno i literarno iskustvo pretočio je u stihove, zgusnute, iskrene a višeslojne i višeznačne. Pesme su kratke, a misao jezgrovita, iskazana kroz snažne metafore, personifikacije i simbole. Kao jezgra oraha, koja su upila svetlost sunca i životnu mudrost. Za Lazara Božovića, Život je igra i potraga za detetom u sebi, o čemu govori i stih „Lazara dječaka kako sad` da nađem“ iz pesme „Potraga“, kao potraga za toplinom majčinih dlanova, za rumenim zorama zavičaja, za pravdom koja ga od laži leči, za ljubavlju i posebno, stalno traganje za rečima. Sve se neprekidno kreće u zatvorenom krugu, gde su život i smrt neraskidivo povezani, a u centru tog kruga za pesnika je reč, misao stih i pesma, koja je „biser uma“, a pesnik je „čudo života“. Tragajući za rečima, pesnik zapravo pronalazi sebe. Jer, šta je drugo pisanje nego neprekidno trajanje za pravom reči, metaforom, pravim tonom, bojom i govorom duše. Zato pisanje nije samo suočavanje sa prazninom belog papira, već sa izazovom susreta sa sopstvenom dušom i njenim nemirima.…“, rekla je Olivera Šestakov.

Usledilo je predstavljanje pesnika – prijatelja Lazara Božovića: Čede Kovačevića – Čekova, Svetlane Cece Todorović, Olivere Šestakov i Nadice Cvetković. Biografije pesnika govorila je direktorka Biblioteke, Danijela Božičković Radulović, dok su stihove govorili sami pesnici, ali i domaćini: Radica Pavlović, Danijela Božičković i Zorka Stojanović. Osim stihova, čuli su se božanstveni aforizmi, brojne mudrosti pesnika ali i divne izvorne pesme, u interpretaciji Marije Stojićević.

Gostima i publici svojom poezijom predstavili su se i pesnici Stiškog kraja: Dragana Ranđić, Ljubisav Grujić Gruja, Dragan Radosavljević, Slavica Pejović, Novica Jovanović – Šiki i dr.

Izvor: BSMMC