Badnji dan je deo pravoslavne tradicije koji se obeležava dan pre Božića, 6. januara po julijanskom kalendaru. Ovaj dan ima veliki značaj u hrišćanskoj pravoslavnoj veri i označava pripremu za dolazak Hrista. 

Badnjak Pijaca

Foto: RTV Biser

Badnji dan ima duboke korene u hrišćanskoj tradiciji i vezan je za priču o Isusovom rođenju. Prema Bibliji, Hristos se rodio u pećini u Vitlejemu, pa se običaji Badnjeg dana fokusiraju na simboliku te pećine.

U pravoslavnoj tradiciji, Badnji dan ima poseban liturgijski značaj. Služe se posebne liturgije i molitve koje pripremaju vernike za Božić.

Centralni deo običaja Badnjeg dana je Badnjak, koji je obično hrastovo ili cerovo drvo. Badnjak se seče u šumi i donosi u domaćinstvo kao simbol života i večnog trajanja.

Presecanjem Badnjaka simbolično se seče veza sa starim i lošim, a uvođenjem u kuću donosi se blagoslov i radost.

Glavni događaj na Badnji dan je Badnje veče, kada se okuplja porodica kako bi zajedno učestvovala u pripremi Badnjaka. Obično se oko Badnjaka okuplja cela porodica, a običaj je da domaćin Badnjak unosi u kuću. Domaćin paljenjem Badnjaka simbolično uvodi svetlost Hrista u svoj dom. Badnjak se često pali u ognjištu, a plamen se smatra svetim. Običaj je da se na Badnje veče posti do zalaska sunca, a zatim se priređuje bogata trpeza. Jelo na Badnje veče često uključuje ribu, pasulj, pečenicu i različite vrste posnih jela.

U današnjim, urbanim uslovima se proslava Badnjeg dana izvodi u prilagođenom obliku, te se badnjak kupuje na pijaci sa hrastovih grančica i nešto slame (negde se doda i grana drena) uvezanih crvenom vrpcom.

Ono što je ostalo nepromenjeno je posna, ali bogata trpeza i okupljanju cele porodice za trpezom.