Kako zvanična istorija filma to pamti, Stenli Kjubrik bio je američki filmski režiser koji je većinu svojih filmova snimio u Engleskoj. U svojoj pedesetogodišnjoj karijeri stvorio je opus od 13 dugometražnih filmova, od kojih se mnogi smatraju klasicima.

kultivisise.rs

Stenli Kjubrik rođen je 26. jula 1926. godine u Bronksu

Svoje prve korake ka svetu filma načinio je prodajući fotografije magazinu Look još dok je bio srednjoškolac. Ljubav prema fotografiji nasledio je od oca. Nakon mature, postao je deo tima magazina Look, žrtvujući formalno obrazovanje zarad umetničkih ambicija.

Uz posao u magazinu odlučuje da od monografije koju je uradio o bokseru Valteru Kartijeu napravi kratak dokumentarni film Dan borbe (1950).

IMDB

Radio sam sve, od računovodstva do sinhronizacije tona, priseća se Kjubrik, a što se filma tiče nisam imao pojma ni o čemu, ali znao sam da mogu da napravim bolji film od većine koje sam do tada gledao.

Agencija RKO dala mu je 1.500 dolara kao akontaciju za sledeći kratkometražni film Leteći sveštenik, film koji govori o svešteniku koji malim avionom leti do zabačenih delova svoje parohije da bi posetio parohijane. Kako ni na tom filmu nije ništa zaradio, Kjubrik pozajmljuje 10.000 dolara od oca i ujaka da bi snimio film Strah i želja (1953), koji opisuje neuspehe vojne patrole u bezimenom ratu.

Film je uradio skoro sasvim sam. Bio je kamerman, snimatelj tona, montažer i reditelj, stičući na taj način, kako je sam kasnije tvrdio, neophodno iskustvo, znanje i nezavisnost za budući rad i mnoštvo veličanstveni igranih filmova.

Mladi reditelj bio je prijatno iznenađen time što je film Strah i želja dobio dobre kritike i što je bio prikazivan u umetničkim krugovima. Ponovo je pozajmio novac i snimio film Poljubac ubice (1955). I ovaj put je skoro sve uradio sam.

Njegov sledeći korak ka vrhu bio je pristanak kuće United artists da distribuira film. Naredni projekat zvao se Ubistvo (1956). Baziran na romanu Lajonela Vajta Clean Break, Kjubrikov do detalja razrađen scenario govori o pripremama koje sprovodi grupa sitnih prevaranata u pokušaju da opljačka kladionicu na hipodromu.

Nakon ovog filma, Kjubrik po romanu Henrija Koba iz 1935. godine, Staze slave, koji je pročitao još kao srednjoškolac, snima fascinantnu istoimenu antiratnu dramu (1957). Vrata uspeha ovim projektom silno se otvaraju. Autorski film dobio je svoj puni zamah u liku vrsnog, beskompromisnog reditelja i posvećenika Stenlija Kjubrika.

Spartak

Glumac Kirk Daglas, koji je u filmu ostvario jednu od svojih najboljih uloga, angažovaće ga, tri godine kasnije, da režira njegov istorijski spektakl Spartak (1960), film o ropstvu i pobuni u prehrišćanskom Rimu.

Spartak je bio jedini film nad kojim nisam imao potpunu kontrolu, konstatovaće Kjubrik nakon završetka snimanja. Bila je to rezignirana konstatacija velikog i fanatičnog umetnika, perfekcioniste koji nikad i ništa nije prepuštao slučaju – od samog odabira književnog predloška za film i njegove adaptacije do najsitnijih, trivijalnih detalja, prepravki i efekata.

Rađao se moćan umetnički senzibilitet, čitava jedna epoha neverovatne količine esencijalnih umetničkih dela – avangardnih, anarhičnih, šokantnih, osobenih, eksperimentalnih i snažnim autorskim pečatom obojenih. Deceniju umetničkih sloboda, revolucionarnih previranja, kosmičkih pionirskih poduhvata i radikalnih promena obeležio je, između ostalih, svojim radom i kreativnim dometima režiser Stenli Kjubrik.

Kjubrikova Lolita

Da bi obezbedio kontrolu nad svojim sledećim filmom, otvorivši zlatnu deceniju provokativnim projektom, Kjubrik udružuje snagu sa svojim bivšim producentom Džejmsom Harisom, i njih dvojica otkupljuju prava na intrigantni roman Vladimira Nabokova, Lolita.

U filmu Lolita (1962) glumac Piter Selers igra Klera Kviltija, lika koji je suparnik sredovečnom gospodinu Hambertu (Džejms Mejson) u njihovoj borbi za naklonost dvanaestogodišnje Dolores Hejz (Su Lajon) koju prijatelji znaju kao Lolita.

Dr. Strendžlav

Za ljubitelje crnog humora usledila je tek prava poslastica na pakleno kjubrikovsko trnovitom putu ka zvezdama. Remek-delo iz 1964. godine Dr. Strendžlav ili : kako sam prestao da brinem i zavoleo atomsku bombu bio je prvi u nizu bisera Kjubrikove SF trilogije.

Prvobitno je planirao da film bude ozbiljna adaptacija knjige Pitera Džordža Crvena uzbuna, koja govori o poludelom generalu i njegovoj odluci da američki bombarderi B-52 napadnu Rusiju. Scenario za film napisali su zajedno Kjubrik, Piter Džordž i američki satiričar Teri Sautern. Apsurdna antiratna komedija nagovestila je potonje kulturne promene krajem šezdesetih i postala omiljena u američkim kontrakulturnim krugovima.

2001: Odiseja u svemiru

Nakon uspeha briljantnog Dr Strendžlava, Kjubrik se okreće epskom projektu 2001: Odiseja u svemiru, filmu na čijem će stvaranju raditi pune tri godine, sarađujući sa kultnim piscem SF literature Arturom Klarkom.

Bio je to sudbinski susret dva velika umetnika, iz čije će saradnje godine 1968. proizaći jedan od najvećih i najkontroverznijih klasika filmske umetnosti uopšte i sjajna SF knjiga, fundamenti svih potonjih ostvarenja naučno-fantastičnog žanra – jedinstveno putovanje svemirom, uz malu pomoć mašte, kreacije i umetničke vizije dva genijalna umetnika.

Kjubrik Odisejom nastavlja da istražuje svoju mračnu viziju čoveka u mehanicističkom svetu. On sam objašnjava odakle mu uopšte ideja za ovaj monumentalni spektakl:

Većina astronoma i drugih naučnika duboko su ubeđeni u to da u svemiru sve vrvi od života, veliki deo tog života kojim je svemir ispunjen čine bića čija je inteligencija jednaka našoj ili superiorna, jednostavno zato što ljudska inteligencija postoji relativno kratko vreme.

Paklena pomorandža

Nakon kosmičke Odiseje, čovekovog kreativnog susreta sa kosmosom, Kjubrik se okreće novom, trećem u nizu kontroverznih SF ostvarenja.

Njegova umetnička vizija, ideja da dotadašnje ustaljeno predstavljanje filma kao pozorišne predstave u tri čina preusmeri u autentičan vizuelni doživljaj – pročišćen od naslaga nepotrebnog i pogrešnog, a potom transponovan filmskim jezikom u jedinstven umetnički izraz, nastavlja se i kroz Paklenu pomorandžu (1971), mračnu filmsku viziju budućnosti čovečanstva potonulog u nasilje, viziju romanopisca Entonija Bardžisa iz 1962. godine.

Film je predstavio fantaziju u vidu noćne more koja govori o Engleskoj u ne tako dalekoj budućnosti. Priča se bavi mladim delikventom Aleksom i njegovom bandom (sjajni Malkolm Mekdauel), nasilnikom čija je jedina pozitivna osobina naklonost Ludvigu van Betovenu.

Isijavanje

Bestseler horor pisca Stivena Kinga Isijavanje, poslužio je Stenliju Kjubriku za novi filmski udar. Nakon niza provokativnih društveno angažovanih i naučno fantastičnih tema, koje su podigle silnu prašinu i podelile mišljenje publike i kritike, Kjubrik pronalazi inspiraciju u jednom od najnapetijih horor klasika.

Film Isijavanje (1980), sa Džekom Nikolsonom u glavnoj ulozi, doneo je novo, veoma intrigantno iskustvo, ispričano kjubrikovski pročišćenim filmskim jezikom. Priča o piscu, progonjenim ludilom i avetima krvave tragedije unutar jednog planinskog hotela, urađena je tako da gledalac stalno iščekuje da se nešto dogodi, a taj udar stalno se odgađa.

Dizanju tenzije i zloslutne teskobe, pored sjajne Nikolsonove glume, doprinose stalni pokreti kamere niz hodnike sablasnog hotela, zakovanog snežnim smetovima – jezivo samotnog i odsečenog od ostatka sveta.

Bojevi metak

Godine 1987. pojavio se novi Kjubrikov film Full Metal Jacket (Bojevi metak), traumatična priča o ofanzivi koja se dešava za vreme vijetnamske Nove godine, tokom rata u Vijetnamu.

Još jedna bolna antiratna drama, o besmislu američkog vijetnamskog ludila, predstavlja Kjubrikovo angažovano delo kroz dve zasebne priče.

Prva prati grozničavu obuku američkih marinaca, pred odlazak u Vijetnam, sve do granica psihičkog rasula vojnika. Druga fokusira stradanje i patnje na samom terenu, haos u grotlu rata.

Pojam full metal jacket predstavlja izraz koji u vojnoj terminologiji označava okvir napunjen bojevom municijom kakav koriste američki marinci-ubice. Film je prepun smrti i ludila, ali s vremena na vreme ima nečeg gotovo baletskog u njemu, što je inače jedna od karakteristika Kjubrikovih filmova, naročito u početnoj sceni u kojoj regrute briju do glave.

Širom zatvorenih očiju

Sve na filmu potiče od nečeg drugog. Pisanje je, naravno, pisanje, gluma dolazi iz pozorišta, a snimanje potiče od fotografije. Montaža je jedinstvena za film. Nešto možete videti iz raznih uglova gledanja gotovo u isto vreme što stvara novo iskustvo, objašnjavao je slavni američki reditelj.

Umesto traženja intelektualne kičme filma u scenariju pre početka rada Kjubrik je smatrao kako je njegov način kretanja prema konačnoj verziji filma snimanje svake scene iz različitih uglova i zahtevanje ponavljanja svake rečenice.

Poslednji Kjubrikov film Širom zatvorenih očiju (1999), završen nakon još jedne duge, ovaj put dvanaestogodišnje pauze, sa zvezdama Tomom Kruzom i Nikol Kidman, priča je o složenim odnosima muža i žene, njihovom međusobnom poverenju i seksualnosti.

Kao i svi prethodni Kjubrikovi filmovi, nosio je u sebi žig autora čiji senzibilitet, pronicljivost, doslednost i provokativnost naprosto fasciniraju i intrigiraju filmski svet poslednjih pola veka.

Tom Kruz i Nikol Kidman tumače par iz visokog društva Menhetna koji se upušta u čudesnu seksualnu odiseju. Priča filma temelji se na frojdovskoj noveli Artura Šniclera – Traumnovelle (eng. Dream Story), a prati put dr. Williama Harforda kroz seksualno podzemlje Njujorka nakon što mu je supruga Alice razbila poverenje u svoju vernost kad mu je priznala da se umalo odrekla njega i njihove ćerke radi noći s drugim muškarcem

To raspršuje Harfordove sumnje u žensku vernost i budi u njemu očaj posle kojeg počinje lutati ulicama Njujorka.

Čovek nije uglađeni varvarin, objašnjavao je Kjubrik, on je primitivni varvarin. On je iracionalan, okrutan, slab, glup, nesposoban da bude objekat nečega što se ne dotiče njegovog interesa. Zanima me okrutna i nasilna čovekova priroda jer je to njegova istinska slika.

Nakon što se ogrešio u ritualu mračnog i misterioznog kulta, dr. Harford se predomišlja oko seksualne osvete svojoj ženi. Njihova veza zapada u haos i pokušaje novog poverenja i pomirenja.

Dosledno, do samog kraja, ostajući veran samo vlastitim snovima i uverenjima Kjubrik je uspeo , neukaljan i samo svoj, da transponuje svet jedinstvenih umetničkih ideja i mračnih vizija u niz antologijskih filmskih ostvarenja. Poslednji, besmrtnošću ovekovečen kadar, ostavio je samo za sebe i sve one ljubitelje filma dovoljno smele da ga isprate na dugom i trnovitom putu ka zvezdama.

Na kraju nekog novog početka ostao je samo magični dodir kjubrikovske neuništive energije i vere u sebe, Monolit koji nas uči da se borimo hrabro za vlastite snove i uverenja. Vlastite snove i sve ono kroz šta stvarno postojimo – kao nadahnuti kadrovi Kjubrikovih umetničkih snova.