Sonja Savić, jedna je od najpoznatijih srpskih glumica jugoslovenske kinematografije 80-ih godina, karakteristicnog promuklog glasa i posebnog izraza.

Foto: SEEcult

Rođena je 15. septembra 1961. godine u Čačku. Glumom je počela da se bavi u amaterskim trupama, a debitovala je na filmu „Leptirov oblak“ 1977. godine. Na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, diplomirala je 1982. godine u klasi profesora Minje Dedića.

Filmskim ulogama tokom osamdesetih godina „Živeti kao sav normalan svet“, „Una“, „Šećerna vodica“, „Davitelj protiv davitelja“, „Balkanski špijun“, „Čavka“ izborila je status zvezde domaćeg filma kreirajući uloge izvan određenog faha, ali uvek sa prepoznatljivim ličnim pečatom.

Za ulogu u filmu „Život je lep“, 1985. godine nagrađena je na festivalu u Veneciji. Tokom devedesetih godina ređe se pojavljivala na filmu, ali je, i pored toga, ostvarila nekoliko značajnijih uloga: „Mi nismo anđeli“, „Uvod u drugi život“, „Ni na nebu ni na zemlji“, „Urnebesna tragedija“: Bila je aktivna i kao rediteljka – „Prvi srpski tehno vodvilj“, „Supernaut – Beograd andergraund“, „Plej“ i poslednji film „Šarlo te gleda“.

Veliki povratak na glumačku scenu usledio je posle uloge u filmu „Hleb i mleko“ 2001. godine, nagrađenog Zlatnim lavom u Veneciji. Film „Jug-jugoistok“ u kojem je igrala, dobio je nagradu beogradskog FEST-a „Nebojša Đukelić“. Poslednju ulogu ostvarila je u seriji „Vratiće se rode“.

I pored bogate filmografije, koja broji više od 50 filmskih i tv naslova, Sonja Savić je smatrala da je zanemarena i nedovoljno shvaćena na ovdašnjoj kulturnoj sceni. U poslednjih desetak godina povremeno se povlačila iz javnosti i posvećivala alternativnoj umetnosti u oblasti eksperimentalnog filma, teatra, muzike i multimedija.

Njen privatni život, prema pisanju štampe, ali i prema njenim izjavama, nije bio sređen u klasičnom smislu te reči. Odbacivala je sve tabue, oštro kritikovala svako licemerje i, kako je ocenjivala, opštu čamotinju i žabokrečinu kulturnog establišmenta. Umrla je 23. septembra 2008. godine u Beogradu.

Dobitnica je velikog broja priznanja, među kojima i Zlatne arene u Puli, Cara Konstantina i Carice Teodore u Nišu, Specijalne nagrade žirija u Veneciji i dr.