Mihailo Lalić je bio pisac i član Srpske akademije nauka i umetnosti. 

Vikipedija

Mihailo Lalić je rođen u Trepči, 7. oktobra 1914. godine. Kao pisac Mihailo Lalić se na početku književnog rada opredelio za tematiku — Drugi svetski rat i geografsko podneblje — Crnu Goru, dok se u kasnijim delima u velikoj meri bavi i Prvim svetskim ratom. Književno stvaralaštvo počeo je knjigom pesama „Stazama slobode“ 1948. godine, ali se ubrzo zatim okrenuo prozi koja je postala jedina forma njegovog umetničkog izražavanja.

Dela su mu izrazito slikovita, s dubokim poniranjem u psihologiju i mentalitet ljudi. Dela: romani „Svadba“, „Zlo proljeće“, „Lelejska gora“, „Hajka“, „Raskid“, „Pramen tame“, „Zatočenici“, „Ratna sreća“, „Dokle gora zazeleni“, „Gledajući dolje na drumove“, pripovetke „Na mjesečini“, „Izvidnica“, „Prvi snijeg“, „Gosti“, „Poslednje brdo“.

Preminuo je u Beogradu, 30. decembra 1992. godine.