Predrag Gojković Cune, rođen je 6. novembra 1932. godine u Kragujevcu. Bio je srpski pevač narodnih pesama, sevdalinki, starogradskih, zabavnih i meksikanskih pesama. Bio je jedan od najpopularnijih i najcenjenijih jugoslovenskih i srpskih pevača, dobitnik velikog broja priznanja i nosilac statusa istaknutog estradnog umetnika.

Foto: Vikipedija

Nadimak „Cune“ je dobio, kako je sam objasnio u emisiji „Balkanskom ulicom“ Radio-televizije Srbije, po majčinom dozivanju „Odi da te majka cune“ (ljubi). Tokom karijere, duge šezdeset sedam godina, otpevao je neprolazne hitove: Janičar, Kafu mi, draga, ispeci, Ljubav mi srce mori, Zapevajte pesme stare, Sonja, Stani, stani, Ibar vodo, Dunave, moje more, Samo jednom srce ludi, Komšinica…

Prvi nastup imao je 1939. godine na priredbi „Prelo na selu“ u Kolarčevoj zadužbini, kada je kao sedmogodišnjak pevao u duetu sa sestrom Ankom. Pred mikrofon Radio Beograda stao je 1948. godine zahvaljujući Žarku Milanoviću, pravniku i muzičaru koji je imao svoj orkestar i koji je Cuneta naučio sve o pesmi, dikciji i ponašanju na sceni. Zanat je pekao pevajući po kafanama u Vršcu, Smederevu, Mostaru, Beogradu. U početku karijere bio je poznat po izvođenju meksikanskih pesama, pa zatim zabavnih i naročito narodnih pesama. Pored toga, igrao je uglavnom epizodne uloge u nekoliko televizijskih serija i filmova.

U istoriji jugoslovenske estrade ostaće zapamćeno čuveno natpevavanje sa Miodragom Miletom Bogdanovićem 26. marta 1971. godine u hotelu „Jugoslavija“. U pevačkom dvoboju, nazvanom „Ko zna više“, a koje je trajalo više od 15 sati, pobedu je odneo upravo Cune i poneo titulu najboljeg poznavaoca pesama.

Tokom 1980-ih godina zajedno sa Predragom Živkovićem Tozovcem i glumicom Zlatom Petković bio je voditelj čuvene „Folk parade“. Pored mnogo održanih koncerata i televizijskih emisija, pevao je i u duetu sa Predragom Živkovićem Tozovcem, Miroslavom Ilićem, Živkom Đurić i Lepom Lukić, a nastupao je i u triju sa Miroslavom Ilićem i Predragom Živkovićem Tozovcem (Tri majstora). Pevao je u najznačajnijim dvoranama širom sveta, filharmonijama svih 15 tadašnjih sovjetskih republika i 22 autonomne pokrajine – od sale „Čajkovski“ u Moskvi, preko pariske „Olimpije“ i Linkoln centra u Njujorku, do Sidnejske Opere.

Igrao je u seriji Servisna stanica, prvoj jugoslovenskoj tv seriji, kao i u serijama Naše priredbe i Pozorište u kući. Glumio je u nekoliko jugoslovenskih filmova, među kojima su I bog stvori kafansku pevačicu i Jagode u grlu, koji mu je doneo nagradu na Filmskom festivalu u Nišu, za najboljeg naturščika. U opereti „Slepi miš“ Johana Štrausa, u Narodnom pozorištu pevao je pesmu „K’o lepi san“, dok mu je u Ateljeu 212 u predstavi „Sveti Georgije ubiva aždahu“ Dušana Kovačevića, poverena višeglasna intepretacija, bez ijednog instrumenta.

Tokom karijere duge blizu sedamdeset godina, snimio je 52 singl-ploče, više koktel albuma i nekoliko solističkih, a 1999. godine povodom pedeset godina karijere, PGP RTS je izdao trostruki cd „Zapisano u vremenu“ sa 55 pesama u izvođenju Cuneta Gojkovića. Za muzički arhiv Radio Beograda snimio je više od hiljadu pesama izvorne narodne muzike, meksikanskih i evergrin pesama.

Tokom svoje višedecenijske karijere, dobio je sve strukovne nagrade i priznanja, među kojima su i Srebrnjak sa likom Vuka Karadžića od strane Vukove zadužbine, Nagrada za životno delo i doprinos kulturi od strane Kulturno-prosvetne zajednice i Zlatni mikrofon Radio Beograda. 2018. godine povodom Dana državnosti posthumno je odlikovan Zlatnom medaljom za zasluge. Imao je status istaknutog estradnog umetnika.

Umro je 21. jula 2017. godine.

Autor: RTV „Biser“