Ingrid Bergman je bila švedska glumica, rođena 29. avgusta 1915. godine u Stokholmu, a preminula  29. avgusta 1982. godine u Londonu na svoj 67. rođendan.

Foto: Vikipedija

Sa 17 godina se prijavila u Kraljevsko dramsko pozorište u Stokholmu, gde je i primljena. Tokom prvog letnog raspusta, angažovao ju je švedski filmski studio, pa je napustila kraljevsko pozorište nakon samo godinu dana kako bi se mogla posvetiti filmu.

Nakon desetak filmova u Švedskoj i jednog u Nemačkoj, Bergmanovu je angažovao holivudski producent David O. Selznick kako bi nastupila u engleskoj verziji njenog švedskog filma iz 1936. godine, Intermeco. Film je ostvario veliki uspeh, a Bergman je postala zvezda. Ono što ju je odvajalo od ostalih holivudskih ženskih zvezda tog vremena bilo je to što nije htela promeniti ime, njen prirodni izgled bez puno šminke, te to što je bila jedna od najviših glavnih glumica.

Uloga u film Kazablanka je njena najpoznatija uloga. Iste godine ja zaradila nominaciju za Oskara za najbolju glumicu u filmu Za kim zvono zvoni (1943), koji je bio njen prvi film u boji. Sledeće godine je osvojila Oskara kao najbolja glumica u filmu Plinsko svetlo (1944). Treću uzastopnu nominaciju zaradila je ulogom monahinje u filmu Zvona Svete Marije. Posle će zaraditi još jednu nominaciju za Jovanku Orleanku (1948).

Bergman je nastupila i u tri filma Alfreda Hičkoka, Začarana (1945), Ozloglašena (1946) i U znaku jarca (1949). Anastazija, za koga dobija Oskara kao najbolja glavna glumica.Bergman je osvojila svog trećeg Oskara (i prvog kao najbolja sporedna glumica) za glumu u filmu Ubistvo u Orijent Ekspresu (1974). Godine 1978, je glumila u Jesenjoj sonati Ingmara Bergmana za šta je primila svoju sedmu nominaciju za Oskara, a bio je to njen poslednji filmski nastup.

Posthumno je nagrađena još jednim Emijem za najbolju glumicu 1982. godine za televizijsku mini-seriju Žena zvana Golda.