Borislav Mihajlović Mihiz je bio književni kritičar, književnik, dramaturg, scenarista, esejista, putopisac, pesnik, dramski pisac i polemičar.

Vikipedija

Borislav Mihajlović Mihiz, rođen je u Irigu, 17. decembar 1922. godine.

Borislav Mihajlović Mihiz je gimnaziju završio u Sremskim Karlovcima, a Filozofski fakultet u Beogradu.

Bio je asistent u Vukovom i Dositejevom muzeju, književni kritičar NIN-a, upravnik biblioteke Matice srpske u Novom Sadu, saradnik „Politike“, umetnički direktor „Avala filma“ i umetnički savetnik Ateljea 212, sve do odlaska u penziju. Mihiz je jedan od najistaknutijih srpskih kritičara i esejista, pisac izuzetnog nadahnuća i rečitosti. U književnosti se javio knjigom poezije „Pesme“, 1947, a zatim su sledili: „Ogledi“, „Od istog čitaoca“ , „Književni razgovori“, „Portreti“, „Autobiografija o drugima 1- 2“ i „Kazivanja i ukazivanja“. Bavio se i dramatizacijom Domanovićeve „Stradije“, Nušićeve „Autobiografije“, „Lopova“ Leonida Leonova i romana „Derviš i smrt“ Meše Selimovića. Na izuzetan prijem kod publike i kritike naišle su njegove drame „Banović Strahinja“ i „Komandant Sajler“.

Preminuo je u Beogradu, 15. decembra 1997. godine.