Promocija knjige Ene Bajić „Vaistinu, sapiens“ održana je u četvrtak 8. juna u Narodnoj biblioteci „Ilija M. Petrović“ .

Foto: Saša Stanojević

Mala koska u grlu svakome ko pokuša da sastavi recenziju ili opis o piscu koga ne može svako da nadmaši u misaonom procesu, vokabularu, metaforama…

Ena Bajić je nasledila dve najbolje polovine genetskog koda Progenitora 1 i Progenitora 2.

Ona je ta koja svojim porukama razbija ovakve matrice Novog svetskog poretka i vraća nas na fabrička podešavanja u skladu sa Božjom prvobitnom zamisli da Adam i Eva ponovo budu naši praotac i pramajka.

Enina majka, Progenitor 2, Dragana Stojanović Danda kočila je Enina ubrzanja nesputanog duha u ranoj mladosti, kada se otisnula u istraživačko novinarstvo, plašeći se sudara. Međutim iz Ene su govorili pomenuti nasleđeni geni, tako da je brižni Roditelj 2 odustao od toga, jer je ujedno i polovični krivac za prenos genetski uslovljenih informacija koje obrazuju takvu ličnost.

Budući da, pored ove prirodom joj darovane uloge, Dragana Stojanović ima i svoju životnu rolu služeći teatru, poznata glumica i rediteljka prvi put je pokazala tremu čitajući odlomke iz Enine zbirke kratkih priča „Vaistinu, Sapiens“.

Ali iskustvo je učinilo svoje. Glumica se nijednom nije saplela o oštre izraze novinarsko, Novogovorne, uličarske i akademske dijalektike.
A trema, koju su samo retki mogli da zapaze u veštoj glumici, je bila posledica shvatanja trenutka da se publici predočava delo koje ima težinu.
Dragana ne bi podržala nešto što bi smatrala bezvrednim, makar to bio književni Prvenac 1 iz pera njenog Potomka 1.

Kao što ni bivši direktor Centra za kulturu Požarevac, jedan od pijemonta intelektualne misli ovog grada Aleksandar Lukić, ne bi bio učesnik ili promoter literature ukoliko bi je procenio kao beznačajnu.

Ni njemu, ni Dragani, u ovim godinama nisu potrebni izleti na kojima bi se sapleli posle mnogo godina izgrađivanog digniteta.
Uostalom, Lukića i nismo zapažali na ovakvim skupovima i u toj ulozi poslednjih godina što još više ukazuje na to kakvo je njegovo mišljenje o Eninom rukopisu, koji predstavlja hroniku raspada savremenog društvenog tkiva i sistema vrednosti.

Bilo je to književno veče gde je nemoguće izvršiti štrihovanje teksta, koji se čita prisutnoj publici, kao što to rade reditelji skraćujući pozorišni komad na meru koja bi bila u skladu sa modernom dinamikom teatarske igre.

Nakon poslednjih događaja koji su potresli Srbiju reči iz knjige kratkih priča „Vaistinu, Sapiens“ Ene Bajić mnogo snažnije su odzvanjale hodnicima požarevačke biblioteke, nego da je ovo književno veče bilo održano pre no što smo bili svedoci skorašnih tragedija.
„Broj prisutnih na promociji ne svedoči o vrednosti književnog dela.“, rekao je Lukić.
Da ga malo dopunimo:

Kad bi ovo bilo predstavljanje knjige Sandre Afrike ili Tijane Ajfon, verujemo da bi pored pune sale u požarevačkoj biblioteci, u njihovom slučaju, bili ispunjeni i hodnik i stepenište redom ljubitelja „lepo pisane reči“ koji čekaju na autogram – potpis umetnica.
Ena piše o ovom preobražaju savremenog srpskog društva koji je od publike sa književnih večeri Duška Trifunovića ili Iva Andrića napravio ovakvu modernističku splačinu po ukusu polusveta.

Ena nam je servirala 10 Božjih zapovesti u njihovom punom sodomsko – gomorskom ispunjenju.

Sva sreća pa je Bog posle potopa obećao Noju da više nece zatirati svet, bez obzira koliko postane devijantan.

Kako je Lukić predočio, budućnost nam predviđa da naši potomci na noćnom nebu neće moći da vide svetlost zvezda i galaksija zbog sve većeg prisustva veštačke svetlosti i zračenja u atmosferi koje će emitovati savremene tehniologije.

Biblija je pre par hiljada godina predvidela nagoveštaj kraja sveta kada se zvezde budu ugasile i kada budemo videli promene vezane za nama ustaljene pojave na nebeskim telima koje gledamo kao konstantu od postanja sveta.Tada je to delovalo kao priča za decu, a nauka danas predviđa istu stvar.Izgleda da je kraj blizu sudeći i prema sve većoj dekadenciji u društvu.

Prvo književno veče na kojem se mnogi nisu osećali dobro, jer ih je autor neprestano podsećao na mrak koji pada u ovom svetu gde je sve više đavoimanih.

Ena Bajić pomera granice svojom erudicijom.

Autor: Saša Stanojević