Članovi Pozorišta Milivoje Živanović sinoć su u Velikoj sali Centra za kulturu Požarevac premijerno izveli pozorišni komad Pinokio u adaptaciji i režiji Dragane Stojanović Dande.

Foto: RTV Biser/S.S.

Publika je već naviknuta da iz rediteljske palice Dragane Stojanović doživi nešto što se graniči sa realnošću i odstupa od ustaljenih igrokaza na sceni koje prečesto možemo videti. Naročito u ovako teškom poduhvatu da se od Pinokija i nebrojeno viđenih postavki na scenu ili ekranizacija napravi dramatizacija van okvira viđenog ili recitala i šablonskih rešenja u rediteljskom i glumačkom umeću već stotinu puta prežvakane priče. Lepota se sastoji iz dva sastojka: jednostavnosti i kontrasta. Dragana Stojanović je majstor u tome. Ona ne preteruje u prenatrpanim scenografijama, kostimima, vizuelnim i zvučnim efektima, preglumljavanju… Kod nje je sve decentno i efektno. Iznenađjuje potezima koji igru na sceni pretvaraju u simbolizme koje treba tumačiti paralelno sa praćenjem priče koja se dešava u predstavi. Tako je bilo u komadu Otac kada se poigravala efektima svetlosti i senki naglašavajući radnje u fokusu i van fokusa ili simboličkim gašenjem sveće na kraju kada se potire i život protagoniste u predstavi. Ovoga puta, u Pinokiju ona postiže magiju tako što se bela haljina vile (majke) preliva u razne boje dok glumica Nataša Ilić prolazi scenom u zavisnosti od toga ispod kojeg reflektora u boji se trenutno nalazi. A to je samo jedan detalj iz ove priče o Pinokiju koju su na scenu postavili članovi ovog ansambla koji, već po navici, na svim gostovanjima ubire frenetične aplauze, nagrade i hvalospeve profesionalnih kritičara.

Juče u sali ispunjenoj do poslednjeg mesta požarevačka publika je aplaudirala desetak minuta i, čak, počela da se penje na scenu među glumce. Duže vreme publika nije želela da izađe iz sale i napusti magiju. Deca su doživela čaroliju pozorišta, a odrasli su se na trenutak vratili u detinjstvo. Ta ista publika je, posle svega, nagrnula na banket koji glumci uvek imaju nakon odigranih predstava što je neuobičajeno, ali pokazuje koliki je utisak predstava ostavila na nju. Umesto da na banketu budu samo članovi pozorišta, novinari i poneki gost, ona potraga za mestom više u Velikoj sali preselila se u prostorije gde je održan prijem.

Uvek smo njihove predstave karakterisali kao nešto neviđeno do sada, ali kada su oni u pitanju ipak je sve već viđeno, jer oni svaki put stvaraju čudesa. A čuda koja postanu učestala više nisu čuda.

Autor: S.S.