Milutin Milanković je jedan od najčuvenijih srpskih naučnika, a NASA ga je uvrstila u 15 najvećih umova svih vremena koji su proučavali Zemlju. Bio je prvi srpski doktor tehničkih nauka. U sferu njegovih interesovanja spadale su: matematika, astronomija, klimatologija i geofizika. Rođen je 28. maja 1879. godine u selu Dalj koje se nalazi na Dunavu, a preminuo je 12. decembra 1958. godine u Beogradu.

Foto: opanak.rs

Milutin Milanković, matematičar, astronom i geofizičar, akademik rođen je na današnji dan 1879. godine.  Milanković je studirao građevinsku tehniku u Beču, gde je i doktorirao. Predavao je mehaniku, nebesku mehaniku i teorijsku fiziku na Beogradskom univerzitetu. Bio je član mnogih naših i stranih naučnih institucija, među kojima i član i potpredsednik Srpske akademije nauka i umetnosti.

Milankovićevo delo obuhvata preko 70 naučnih radova, monografija, udžbenika i popularnih spisa. Njegovi najvažniji radovi su u oblasti svemirske fizike, geofizike i nebeske mehanike. Dao je nova objašnjenja rasporeda sunčevih radijacija na površini planeta, kao i toka klimatskih promena u geološkoj prošlosti Zemlje.

U znak priznanja velikom naučniku, Milankovićevim imenom nazvan je jedan krater na Mesecu, jedan na Marsu i jedno nebesko telo. Primenjujući složene matematičke proračune astronomskih zbivanja, Milanković je veoma uspešno radio na ujednačavanju dva hrišćanska kalendara, Julijanskog i Gregorijanskog.

Njegova rešenja usvojena su na Kongresu pravoslavnih crkava u Carigradu, 1923, ali na žalost, do primene ovog kalendara nije došlo.

  1. godine je doživeo moždani udar i preminuo je u osamdesetoj godini života. Sahranjen je u Beogradu, a osam godina kasnije, njegovi posmrtni ostaci su prebačeni u rodni Dalj.

Ovaj veliki naučnik je stvarao u maloj sobici u Kapetan-Mišinom zdanju na Beogradskom univerzitetu koristeći samo olovku, papir, šiber i logaritamske tablice. Poslednji tekst koji je napisao je ogled o pesmi „Smrt Kraljevića Marka“ što pokazuje njegovu svestranost. Nakon Milutinove smrti, neki naučnici su osporili njegovu „astronomsku teoriju“, ali deset godina kasnije su ponovo počeli da je razmatraju. 1972. godine je rasprava okončana i dokazana je ispravnost Milankovićevih ciklusa.

  1. godine Sovjetski naučnici su jedan krater na Mesecu veličine 34 km nazvali „Milanković“, a osam godina kasnije po njemu je nazvan i krater na Marsu prečnika 118 km. 1977. godine SANU je objavila „Izabrana dela Milutina Milankovića“.
  2. godine je jedan asteroid dobio ime „1605 Milanković“, a američki naučnici Džon Imbri i Ketrina Palmer Imbri su objavili knjigu „Ledeno doba: rešenje tajne“ u kojoj su priznali tačnost Milutinove teorije. Dve godine kasnije, knjiga je objavljena na srpskom jeziku. Mnogi skupovi su nazvani po ovom velikanu, a 1993. godine je ustanovljena Medalja Milutin Milanković koju dodeljuje Evropsko geofizičko društvo.
  3. godine je njegov lik krasio poštanske markice bivše države Srbije i Crne Gore, a sedam godina kasnije novčanicu od 2000 srpskih dinara. Ulica na Novom Beogradu se zove Bulevar Milutina Milankovića.

On je najcitiraniji srpski naučnik, neke od njegovih mudrih misli su:

„Kao što munja u tamnoj noći obasja putniku ceo horizont pred njim, tako se takvom munjom u mozgu genijalnog čoveka otvaraju u nauci novi vidici i otkrivaju nove oblasti nauke.“

„Svojim zracima Sunce obasjava svoju porodicu, osunčava našu Zemlju i time hrani i neguje njena organska bića. I to osunčavanje Zemlje pokorava se neminovnom zakonu isto tako tačnom kao što je Njutnov zakon gravitacije.“

„Naša atmosfera, o tome nema sumnje, ženske je prirode, ona treperi pod žarkim poljupcem Sunca, često se naoblači i namrgodi, a kadgod huče, besni i zipara.“

„Moja teorija uhvatila je duboka korena u nauci; njome će se služiti i buduća pokoljenja. Zato, radeći na njenoj bibliografiji, izgledam sam sebi kao mačka, koja, trčeći u krugu, vija svoj vlastiti rep, a ne može da ga uhvati.“

„Sada sedim, možda poslednji put, u paviljonu svoga vrta i pišem ove redove… Imetak može imati različite oblike, pa ne mora biti uvek materijalan, nego sme da bude i duhovni. Ako dozvolite i taj njegov oblik, onda i kao beskućnik neću biti sirotinja.“

Izvor: biografija.org