Mikelanđelo Buonaroti rođen je 6. marta 1475.godine u malom toskanskom mestu Kapreze. Umro je 18.Februara 1564.godine u Rimu, a sahranjen u Crkvi Santa Kroče u Firenci.

Foto: 10naj.com

Umesto da sa šest godina krene da se školuje, Mikelađelo se u obližnjoj kamenorezačkoj radnji „igrao“ sa rezanjem kamenih blokova. Sa 10 godina primljen je u Urbinovu školu gramatike. Kombinacija kasnog započinjnja elementarne edukacije, te njegove nezainteresovanosti, rezultiralo je da je Mikelanđelo nakon 3 godine pravog „mučenja“ za njega nenaučen da čita latinski i grčki, krene na obuku u radionicu tada već poznatog i uspešnog firentinskog slikara Domenika Girlandaja. Iako je obuka trebala trajati 3 godine, Mikelanđelo je napušta nakon samo godinu dana tvrdeći da „tamo nema šta naučiti“.

Splet okolnosti dovode Mikelanđela pod zaštitu tadašnjeg vladara Firence, Lorenca (Veličanstvenog) Medičija, što će u mnogome profilisati Mikelađela kako u umetničkom smislu, tako i u ljudskom. Politički prevrati i pad Medičijevih 1494.godine odvode Mikelanđela na kratko u Bolonji. Njegov put dalje vodi u Rim, da bi se 1501.godine vratio u svoju Firencu.

Nakon njegovih ranih radova, statue „Baha“ (Muzej Bargelo, Firenca), te divne „Pijete“ (Bazilika Sv.Petra, Vatikan), Mikelanđelo stvara najvažniji kip u svojoj bogatoj umetničkoj istoriji – statutu „Davida“ (Galerija akedemije umetnosti, Firenca). Tema je priča iz starog zaveta o suprostavljanju mladog Davida Golijatu.
1505.godine Mikelanđelo na poziv Pape Julija II odlazi u Rim i preuzima izradu njegove grobnice. Ovaj period u Mikelađelovoj istoriji je prilično mučan i dugotrajan. Iako je grobnica prvobitno trebala izgledati sasvim drugačije, na kraju je napravljena mnogo skromnije uz dominaciju jedne predivne statue – Mojsije (Crkva Sv.Petra u lancima, Rim).

Strop Sikstinske kapele predstavlja preokret u Mikelanđelovoj umetničkoj istoriji. Iako se branio i odbijao da se bavi slikanjem fresaka, smatrajući tu vrstu umetnosti mnogo nekreativnijom od vajarstva, Papa Julije II bio je neumoljiv i insistirao da upravo Mikelanđelo oslika ovu veoma bitnu kapelu u Vatikanu. Tako je „Stvaranje Adama“ (Strop Sikstinske kapele, Vatikan) jedno od najvećih likovnih dela ikada urađenih.

„Strašni sud“ (Sikstinska kapela, Vatikan) poslednja je maestralna freska koju je Mikelanđelo uradio 1534.godine po porudžbini tadašnjeg Pape III.
U svojoj 72. godini života, Mikelanđelo je postao glavni arhitekta Bazilike Sv.Petra u Vatikanu, posle smrti svoga predhodnika Antonia Sangala Mlađeg. Kupola bazlike je nasleđe Mikelanđela koje ga je za svoga života načinila i arhitektom. Projekat same kupole doživljavao je razne promene, kako su se arhitekte ovog zdanja smenjivale, da bi sam Mikelanđelo projekat kupole vratio na osnovnu ideju svog prijatelja i prvog projektanta Bazilike, Bramantea, uz dodavnje ličnog pečata.