Mija Aleksić je bio jedan od najvećih filmskih i pozorišnih umetnika sa ovih prostora, čovek koji nas je uveseljavao i ulepšavao život. Bio je među retkima koji su preživeli „Krvavu bajku“.

sinemanija.com

Rođen je 26. septembra 1923. godine u Gornjoj Crnući, osnovnu školu učio je u Vraćevšnici, a gimnaziju u Kragujevcu. Glumom se amaterski bavio još od gimnazijskih dana. Od oslobođenja, pa do 1948. godine bio je član Narodnog pozorišta u Kragujevcu.

Bio je član Narodnog pozorišta u Beogradu i Jugoslovenskog dramskog pozorišta. U Narodnom pozorištu je u periodu 1949-1951. godine. Član Jugoslovenskog dramskog pozorišta postaje 1951. i radi sve do 1965. godine, kada se vratio u angažman u Narodno pozorište gde je i okončao svoju pozorišnu karijeru.

Igrao je i u Ateljeu 212 i drugim scenama. Od 1977. godine imao je status slobodnog umetnika.

Najveću popularnost stekao je u serijama pedesetih i šezdesetih godina 20. veka, npr. „Veselo veče“ (radio) i serije koje je režirao Radivoje Lola Đukić: „Servisna stanica“, „Ogledalo građanina Pokornog“, „Deset zapovesti“…

Mija je za sobom ostavio brojne filmove i serije. Među njima su „Maratonci trče počasni krug“, „Bokseri idu u raj“, „Biće skoro propast sveta“, „Čovek sa četiri noge“, „Varljivo leto ’68“, „Tango Argentino“…

Za svoja ostvarenja na filmu dobio je mnoga priznanja kao što su: Dobričin prsten, Nušićeva nagrada za životno delo glumcu komičaru, Zlatna arena za najbolju glavnu mušku ulogu u filmu Dr na Filmskom festivalu u Puli, Sterijina nagrada, Statueta ćuran, Oktobarska nagrada grada Beograda, Statueta Joakim Vujić ,Kristalna prizma, Specijalna Sterijina nagrada za životno delo.

Preminuo je u Beogradu, 12. marta 1995. godine. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.