U svetu se svake godine 15. oktobra obeležava Dan belog štapa. Ovaj dan je ustanovljen na Skupštini UN 1964. godine sa ciljem da se skrene pažnja na položaj u društvu slepih i slabovidih osoba, kojih u svetu ima 250 miliona, a u Srbiji 12.000.

Đorđe Tomić, dugogodišnji član Saveza slepih i slabovidih

Najčešći problemi sa kojima se suočavaju slepa i slabovida lica su nedostatak audio-signalizacije, ali i nerazumevanje i nepoštovanje u školi, trgovini, u javnom prevozu i slično.

Savez slepih i slabovidih lica sa sedištem u Požarevcu, u ulici Draže Markovića, broji 418 članova iz celog Braničevskog okruga, različitih starosnih dobi. Zgrada je poslednjih godina adaptirana i prilagođena boravku, sa mnoštvom sadržaja za kvalitetno vreme koje provode u ovim prostorijama. Na usluzi su im različite društvene igre, poput zvučnog pikada, šaha i slično.

Međutim, ono što još uvek nije regulisano jeste nedostatak ličnog pratioca za slepu i slabovidu decu. Kako ističe Božidar Bojković, predsednik Saveza slepih i slabovidih lica u Požarevcu, umesto personalnog asistenta (ličnog pratioca), decu vode roditelji.

„Nedostaje i pedagog koji bi radio sa decom, ali i pored nedostataka, mi se trudimo da im život učinimo što lepšim i sadržajnijim. Svako ko jednom dođe u naše prostorije, ostaje do kraja života. Zajednički rešavamo probleme i sa nadležnim organima, jer ovo je organizacija koja ima moderne metode rada, koje su neophodne slepim ljudima“, ističe Bojković.

Božidar Bojković, predsednik Saveza slepih i slabovidih u Požarevcu

„Ipak u prvom planu nam je školovanje slepih, ili se uključuju u odeljenja sa decom koja normalno vide, ili pohađaju Specijalnu školu u Zemunu, sve zavisi od želje roditelja i mogućnosti dece. Takva organizovana briga, daje dobre rezultate. Tri naše članice su završile Filološke fakultete – dve na odseku za srpski jezik i jedna na odseku za engleski“, priča Bojković i dodaje da su dve već u radnom odnosu.

„Najvažnije što mi želimo je da članovi rade, imaju svoj izvor prihoda i da može normalno da funkcioniše u društvu“, ističe Bojković.

On, takođe, kaže da bi građani trebalo da što više poštuju slepe i slabovide osobe, da ih razumeju, da ih uključe u svakodnevne društvene tokove, jer slepi ljudi su veoma obrazovani, mudri, odgovorni. Savez slepih ima veoma bogat kulturni, društveni i sportski život, o čemu svedoče brojne nagrade i pehari osvojeni na različitim takmičenjima u Srbiji.

Savez slepih i slabovidih lica u Požarevcu se organizovano bavi problemima slepih osoba kroz razne oblike rada. Savez čine članovi koji su ili rođeni slepi ili je njihovo slepilo prouzrokovano nekom bolešću, povredom i slično.

Savez slepih i slabovidih

„Naš Savez ima dobru metodologiju rada i dobre uslove i trudimo se da svakom članu pomognemo maksimalno, kako njemu, tako i porodici i okolini. Naš zadatak je da članu obezbedimo pomagala bez koji slepi ne mogu da funkcionišu“, priča Bojković.

Tu se, prevashodno, misli na beli štap, koji je, kako kaže, jedini pravi prijatelj slepih osoba. Svako ko se učlani u Savez dobija beli štap.

Bojković ističe dobru saradnju sa lokalnom samoupravom, koja ima razumevanja za njihove potrebe i probleme.

 

Autor, foto: RTV Biser