Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici Svetog Trifuna slavi kao velikomučenika koji je postradao za hrišćansku veru, ne isključujući njegov značaj zaštitnika bračne ljubavi i vernosti, koje su deo hrišćanske propovedi.

Foto: RTV Biser

Prema hrišćanskom učenju, bračna ljubav je blagoslovena od Boga, a bračni zavet neraskidiv, o čemu svojim delima najbolje svedoče Hristovi velikomučenici, među kojima je i Sveti Trifun.

Žitija i hrišćansko stradanje oba svetitelja našli su mesto u „Ohridskom prologu“ vladike Nikolaja Velimirovića. Piše kako je velikomučenik Trifun poginuo 250. godine u Nikeji, od mača hristobornog rimskog cara Dakija.

Vladika Nikolaj govori o skromnosti i isceliteljskoj moći svetitelja Trifuna, koji je u detinjstvu čuvao guske i jedini mogao pomoći ludoj kćeri cara Gordija.

Sahranjen je skromno, po njegovoj želji, u selu Kampsadi u Frigiji, gde je i rođen.

Vinogradari na dan Svetog Trifuna idu u vinograde, orezuju lozu i vinom zalivaju čokote, da bi time povratili vinogradu malaksalu snagu, poslije dugog zimskog perioda, pa da počne bujati u proleće koje se već počinje primicati.

Svetog Trifuna slave neke srpske porodice kao krsnu slavu, a njemu se moli da zaštiti polja od poplava, grada i raznih štetočina.