Srpska pravoslavna crkva i vernici danas obeležavaju Vaznesenje Gospodnje – Spasovdan, jedan od najvećih hrišćanskih praznika, koji se slavi 40 dana nakon Vaskrsa i uvek pada u četvrtak.
Prema narodnom predanju, na Spasovdan se Hristos vazneo na nebo, a praznik je u narodu poznat i kao „Dan spasa“. Spasovdan se vekovima poštuje kao veliki praznik i crveno slovo, a mnogi običaji i verovanja sačuvani su do danas.
U srpskoj tradiciji ovaj dan smatra se srećnim i blagotvornim, posebno pogodnim za nove početke, putovanja i važne odluke.
Narodna verovanja i običaji
Po starim običajima, na Spasovdan se ne radi kako „grom ne bi tukao“, a posebno se izbegavaju teški poslovi u polju i kući. Verovalo se i da bi rad na ovaj praznik mogao doneti lošu sreću i nevreme.
Naši stari posebno su izbegavali sledeće: muškarci se nisu brijali, žene se nisu češljale ni umivale, deca se nisu kupala i nije se spavalo preko dana, jer se verovalo da će čovek biti pospan cele godine.
U mnogim krajevima Srbije običaj je bio da se rano ujutru ide u jagode, a verovalo se i da pre Spasovdana ne treba okusiti novo voće ili mleko.
Posebno zanimljivo verovanje kaže da bi uveče trebalo pogledati u nebo – ukoliko se vide četiri zvezde u obliku krsta, veruje se da će se želja ispuniti.
Litije i „zapis“ za zaštitu sela
Na Spasovdan su se organizovale litije i ophodi oko zapisa – osveštanog drveta, najčešće hrasta ili divlje kruške. Narod je nosio krstove i barjake, moleći se za rodnu godinu, zdravlje i zaštitu useva.
U pojedinim krajevima postavljani su krstovi od leske po njivama, torovima i pčelinjacima, kako bi se domaćinstvo zaštitilo od nevremena i štetočina.
