Prva harmonika Srbije sa 14 godina i Jugoslavije sa 15, Branimir Bane Đokić, istaknuti umetnik na harmonici, rođen je na današnji dan.

Foto: youtube.com

 

Rođen je 02. juna 1950. godine u Šapcu gde je završio osnovnu i nižu muzičku školu. Srednje muzičko obrazovanje stekao je u muzičkoj školi „Stanković“ u Beogradu. Iako je poznat kao vrsni instrumentalista na harmonici koju je učio od oca, u srednjoj muzičkoj školi u Šapcu, a zatim i u Beogradu je učio klavir i klarinet. U to vreme se u muzičkoj školi nije učilo sviranje na harmonici. Kada je taj predmet uveden, sviralo se na klavirnoj harmonici, a Branimir je imao samo „dugmetaru” koju mu je poklonio otac. On mu je bio i prvi učitelj sviranja. Posle šest godina rada sa njim dao mu je opisnu ocenu: „Prilično dobro sviraš. Vreme je da to proverimo na takmičenju”. Godine 1964. pobedio je na tradicionalnom takmičenju harmonikaša u Sokobanji, a već sledeće postao najbolji instrumentalni solista na harmonici u Jugoslaviji.

Kao najboljeg harmonikaša Srbije pozvali su ga u Radio Beograd da snimi singl ploču sa sekstetom Duška Radetića, a posle toga je upoznao i Vlastimira Pavlovića Carevca, šefa Narodnog orkestra Radio Beograda, s kojim je snimio četiri kola za fonoteku Radio Beograda. Susret sa najvećim muzičkim autoritetom tog vremena Vlastimirom Pavlovićem Carevcem je na mladog Đokića izvršio ogroman uticaj u nastavku njegove muzičke karijere. Nažalost, od tada ga više nije video, jer je Carevac umro u januaru 1965. godine. Pored Carevca, veliki uticaj na virtuoza Đokića imala su trojica muzičara: Duško Radetić, Miodrag – Rade Jašarević i Božidar – Boki Milošević.

Sa 18 godina, 1968. godine postao je redovni član Narodnog orekstra RTB-a koji je vodio Miodrag – Rade Jašarević, na poziciji prve harmonike orkestra. Branimir Đokić vremenom postaje naistaknutiji član ovog orkestra, zajedno uz Miodraga–Radeta Jašarevića, Aleksandra-Acu Šišića i Božidara–Bokija Miloševića. Njegova kola postaju veoma slušana u celoj Jugoslaviji, stilski različita od standarda koji su tada postavljali Mija Krnjevac i Jovica Petković. Pored rada na solističkim, instrumentalnim numerama, Branimir Đokić postaje i najpopularniji aranžer, učestvujući u stvaranju velikog broja muzičkih numera Nedeljka Bilkića, Silvane Armenulić, Vasilije Radojčić, Radeta Vučkovića, Šabana Šaulića, i mnogih drugih. Osim velikog broja trajnih snimaka koje je Branimir Đokić ostavio sa fonoteku Radio Beograda, postaje i najprisutnije ime na albumima u izdanju PGP RTB-a i Diskosa.

Veliki narodni orkestar RTB-a je podeljen 1980. godine i osniva se Narodnog ansambla RTB-a u sledećem sastavu: Božidar (Boki) Milošević (klarinet), Branimir Đokić (harmonika), Aleksandar (Aca) Šišić (violina), Bora Dugić (frula), Miša Blam (kontrabas) i Bora Višnjički (gitara), a prvi umetnički rukovodilac bio je Boki Milošević. Već 1981. godine na čelo ovog orkestra staje Branimir Đokić i postaje najmlađi šef orkestra u istoriji Radio Beograda do danas. Na tom mestu ostaje sve do penzionisanja 2015. godine, napunivši tako 50 godina aktivnog rada u sistemu Radio-televizije Srbije.

Od 1981. godine je u braku sa Daliborkom Stojšić, bivšom mis Jugoslavije.

Njegov poslednji solistički album u izdanju PGP RTS-a nosi ime „Zapisano u vremenu“ je kolaž solističkih numera.

Izvor: Vikipedija