Radivoje Lola ĐukićRođen je 3. aprila 1923. godine u Smederevu. Studirao je slikarstvo na Likovnoj akademiji i filmsku režiju na Visokoj filmskoj školi u Beogradu. Snimio je nekoliko TV serija i filmova, a ostaće upamćen najviše po  TV seriji „Pozorište u kući“.

Lola Đukić, Vikipedija

Najpre je radio kao urednik Dečjeg i Dramskog programa, kao i Zabavnog programa Radio Beograda. Osnivač je Humorističkog pozorišta (Pozorište na Terazijama), a u Televiziji Beograd od njenog osnivanja deluje kao pomoćnik direktora za produkciju, glavni i odgovorni urednik kulturno-umetničkog programa (do 1963). Najveći deo svoje aktivnosti na Televiziji Beograd posvetio humorističkom programu.

Režirao je više igranih filmova. Pored toga snimao je dokumentarne, nastavne i lutka-filmove, kao što je i pisao pesme i pozorišne komade za decu. Pisac je mnogobrojnih komedija: Zlatni majdan, Bog je umro uzalud, Čovek sa četiri noge, Moram da ubijem Petra, Usrećitelj, Jedna ljubav i pet pokojnika, Kradem, kradeš, kradu, i mjuzikl Ubi ili poljubi.

Kao komediograf Đukić je jedan od najigranijih domaćih autora šezdesetih i sedamdesetih godina na jugoslovenskim teatarskim scenama. Najveći deo svoga komediografskog stvaralaštva posvetio je televizijskom mediju. Autor je oko 200 serijskih humorističkih emisija i TV komedija i satira koje je najčešće sam režirao.

Autor je humorističkih sećanja objavljenih u knjizi „Sklerotični memoari„.

Bio je oženjen glumicom Verom Đukić. Njihov sin Andrija je takođe bio reditelj. Druga supruga mu je bila novinarka Jelena Jovanović, koja je posle Loline smrti sve učinila da njegov rad ne padne u zaborav.

Umro je 7. septembra 1995. godine u Beogradu.