16. maja 1898. rođen je Rastko Petrović, jedan od najznačajnijih srpskih pisaca 20. veka, a njegov književni opus čini samu osnovu modernih ideja i oblikotvornih tendencija. Ogledao se u velikom broju različitih književnih vrsta i značajno je doprineo razvoju srpskog romana, priče, lirske pesme, poeme, putopisa, drame, eseja.

Foto: Vikipedija

Pesnik, romansijer i putopisac, Rastko Petrović pripada generaciji najoriginalnijih i najznačajnijih srpskih pisaca posle Prvog svetskog rata. Školovao se u Beogradu i Parizu, gde je posle albanske golgote, završio prava.

Po povratku u Beograd, stupio je u diplomatsku službu. Bio je ataše za kulturu u Rimu i diplomatski predstavnik u Vašingtonu, gde je i umro.

Njegovi posmrtni ostaci preneti su u otadžbinu 1986. godine.

Petrović je pripadao prvoj generaciji srpskih modernista između dva rata i bio sinonim za temperamentnu i nekonvencionalnu literaturu.

Prve pesme objavio je 1917. u „Zabavniku“, koji je izlazio na Krfu. Sledili su roman inspirisan slovenskom mitologijom „Burleska Gospodina Peruna Boga Groma“ i zbirka stihova „Otkrovenje“, koju kritičari ubrajaju među najznačajnija poetska dela između dva rata.

Pisao je i putopise sa putovanja po Africi i Americi, a njegov posthumno objavljen roman „Dan šesti,“ potresno je svedočanstvo o Prvom svetskom ratu. Proznim delom „Ljudi govore“ nagovestio je tehniku kolokvijalnog, dokumentarnog pripovedanja, koju će kasnije razviti mnogi evropski autori.

Petrović se uspešno bavio i likovnom kritikom.

Izvor: RTS