Mihailo Lalić je pisac za koga istoričari književnosti kažu da, moguće čak ni u svetskoj književnosti, ne postoji pisac koji je više pisao o ratu od njega. Tri priče su o Prvom, a gotovo sve ostalo napisao je o Drugom svetskom ratu. Njegova zaokupljenost ovom temom je razumljiva jer je bio partizan, pa su ratne godine ostavile u njemu veliki trag.

vijesti.me

Mihailo Lalić rođen je 7. oktobra 1914. godine u selu Trepča, između Berana i Andrijevice. Gimnaziju je završio u Beranama kao đak-pešak, a počeo je studije na Pravnom fakultetu u Beogradu. Bio je novinar cetinjske „Pobjede”, upravljao je novinskom agencijom „Tanjug” u Crnoj Gori, bio urednik „Borbe” u Beogradu, i urednik izdavačke kuće „Nolit”. Bio je akademik. Bio je prvi dobitnik Njegoševe nagrade, i to za „Lelejsku goru”. Za roman „Ratna sreća” dobio je NIN-ovu nagradu. Dobio je verovatno sve važne i velike tadašnje književne nagrade

Svoju prvu knjigu, zbirku pesama Staze slobode, Lalić je objavio 1948. godine na Cetinju. Ubrzo zatim će se okrenuti prozi koja će postati isključiva forma umetničkog sagledavnja vremena, događaja i ljudskih sudbina. Objavio je veliki broj knjiga pripovedaka: Izvidnica, Prvi snijeg, Na mjesečini, Poslednje brdo, kao i romana: Svadba, Zlo proljeće, Raskid, Lelejska gora, Hajka, Pramen tame, Ratna sreća, Zatočenici, Dokle gora zazeleni, Gledajući dalje na drumove, Odlučan čovjek.

Neke od njegovih knjiga dožijele su deset i više izdanja. Karakteristično za njega je to što se on stalno vraća završenim pripovetkama i romanima, nakon određenog vremena da bi ih opet preradio. Pojedina njegova dela prevedena su na sve jezike jugoslovenskih naroda, kao i na bugarski, češki, slovački, poljski, ruski, rumunski, litvanski, danski, nemački, engleski i dr.

Preminuo je 30. decembra 1992. godine u Beogradu.

Autor: RTV Biser