Vasiliju Radojčić pamtimo po pesmama koje su postale evergrin. Veliki broj poštovalaca je stekla kvalitetnom interpretacijom i glasom obojenim emocijama.

tilt selective photograph of music notes

Foto: Unsplash/Marius Masalar

Rođena je 21. aprila 1936. godine u Kragujevcu, gde je završila gimnaziju. Diplomirala je francuski jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu. Od 1958. bila je solistkinja Radio Beograda, a od 1961. počela je da snima za PGP-RTB.

Pevačku karijeru je počela šezdesetih godina 20. veka. Snimila je veliki broj trajnih snimaka za arhiv Radio Beograda. Poslednji solo album snimila je 1989. posle čega je objavljivala samo albume sa najvećim hitovima. Ostala je upamćena kao čuvar srpske tradicije i kulture zbog čega je dobila veliki broj priznanja i nagrada.

Pesme koje se pamte Dimitrijo, sine Mitre, Veseli se kućni domaćine, Moj Milane kad’ u vojsku pođeš, Na Uskrs sam se rodila, Mito, bekrijo, Džumbus, džumbus mašala, Za rođendan tebi, sine, Zapevala sojka ptica, Ajde Jano, kolo da igramo, Obraše se vinogradi“ i mnoge druge.

Učestvovala je na mnogim muzičkim svečanostima i festivalima i TV emisijama muzičkog karaktera.

Dobitnik je majstorskog pisma za životno delo, u Nišu decembra 2005, priznanja koje dodeljuje Udruženje zanatlija u okviru manifestacije „Umetnici, zanatlije za niške meraklije“. Tom prilikom Vasilija je izjavila „Različito su me do sada nazivali – doajenom i prvakom, ali nikada majstorom“.

Zvanje istaknutog umetnika je stekla 1980. godine. Dobitnica je Estradne nagrade Srbije (1978) i Estradne nagrade Jugoslavije (1983). Bila je predsednik Udruženja estradnih umetnika Beograda.2007. snimila je sa ansamblom Teodulija kosovsku pesmu „Ječam žela“ u drugačijem aranžmanu.

Posle kratkotrajne bolesti preminula je 25. septembra 2011. godine u svom porodičnom domu u Beogradu.