Ivan Meštrović je bio jugoslavenski vajar i arhitekta, po nekima među najvećim vajarima religioznih motiva od renesanse do danas.

Foto: Vikipedija

Meštrović je rođen u malom gradu Vrpolje u Slavoniji, ali je svoje detinjstvo proveo u selu Otavice u Dalmaciji. Kao dete, Meštrović je slušao epsku poeziju, narodne pesme i istorijske balade, dok je čuvao ovce. Rođen je u seoskoj katoličkoj porodici, a njegova religioznost oblikovala se pod uticajem pučke religioznosti, Biblije i kasnog Tolstoja.

Sa šesnaest godina, Harold Bilinić, kamenorezac iz Splita, prepoznao je njegov talenat i uzeo ga je za šegrta. Njegov umetnički talenat razvio se gledanjem znamenitih građevina Splita, uz pomoć pri školovanju Bilinićeve supruge, koja je bila profesor u srednjoj školi. Uskoro, pronašli su jednog bečkog vlasnika rudnika, koji je financirao Ivanovo preseljenje i školovanje u Beču.

Svoju prvu izložbu priređuje 1905. godine u Beču sa grupom Secesija, uz primetan uticaj stila Art Nove.

Godine 1908. seli se u Pariz. Skulpture napravljene u tom periodu, donose mu medjunarodnu reputaciju. U Beograd se seli 1911, a ubrzo potom u Rim, gdje je primio nagradu za delo Srpski paviljon na rimskoj medjunarodnoj izložbi.

Nakon Prvog svetskog rata vratio se kući, u novoosnovanu Kraljevinu Jugoslaviju i postaje profesor, a kasnije direktor Kulturnog instituta u Zagrebu. Nastavio je sa pravljenjem velikog broja djela.

Putovanjima po čitavom svijetu su se nastavila, izlagao je svoja djela: u Bruklinskom muzeju (1924), Chicagu (1925), kao i u Egiptu i Palestini 1927. godine.

Na zahtev jugoslavenskih kulturnih poslanika, poslao je 59 statua iz Sjedinjenih Država u Jugoslaviju (uključujući i spomenik Petra Petrovića Njegoša), a 1952. dodatnih 400 skulptura i različitih crteža.

Ivan Meštrović je izradio preko pedeset spomenika tokom svog dvogodišnjeg boravka u Parizu (od 1908. do 1910.godine ). Na temu boja na Kosovu u Parizu se rodio projekt spomen mauzoleja posvećenog kosovskim junacima nazvan Vidovdanski hram. Mnogo njegovih ranih djela nose panslavensku notu sa ciljem da se svi južni Slaveni ujedine.

Sa stvaranjem prve Jugoslavije, njegov rad se preorjentirao na muziče instrumente i kepele. Sebe je prektično usmjerio na religiozne motive, pravljene naročito od drveta, pod utjecajima bizantske i gotske arhitekture. Najpoznatija djela iz tog perioda su Raspeće i Madonna; kasnije je bio više impresioniran Mikelandjelom kada je pravio veliki broj kamenih reljefa i portreta.

Meštrovićeva galerija u Splitu, otvorena posle njegove donacije 1950, koja uključuje 86 statua, 17 crteža i osam bronzanih statua na otvorenom, 28 reljefa u drvetu. Memorijalna galerija Ivan Meštrović napravljena 1973. Vrpolju, njegovom rodnom mestu, sa 35 radova u bronzi i kamenu.

Narodni muzej u Beogradu, koji poseduje spomenike kao što su Miloš Obilić, Kosovka devojka, Kraljević Marko, Srdja Zlopogledja, Udovica

Kruševački muzej poseduje originalnu maketu Vidovdanskog hrama nagradjenog u Rimu 1911.

Izvor: Vikipedija