Robin Maklorin Vilijams bio je američki glumac i stendap komičar.

Headliner

Rođen je u Čikagu 21. jula 1951. godine. Pažnju javnosti privukao je krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina 20. veka ulogom u sitkomu Mork i Mendi, koja mu je donela Zlatni globus i nominaciju za nagradu Emi. Po završetku serije, izgradio je uspešnu karijeru kao filmski glumac.

Iako je široj publici na prvom mestu poznat kao komičar, Vilijams je neke od najhvaljenijih uloga u karijeri ostvario u dramama Dobro jutro, Vijetname (1987), Društvo mrtvih pesnika (1989), Buđenja (1990), Kralj ribara (1991) i Dobri Vil Hanting (1997), koja mu je donela nagradu Oskar za najboljeg glumca u sporednoj ulozi.

Često je nastupao u popularnim porodičnim komedijama, među kojima su Popaj (1980), Kuka (1991), Gospođa Dautfajer (1993), Džumandži (1995) i Noć u muzeju (2006). Pozajmljivao je glas u crtaćima Aladin (1992), Roboti (2005) i Ples malog pingvina (2006), kao i u naučnofantastičnom filmu Veštačka inteligencija Stivena Spilberga.

Istakao se i u filmovima Kavez za ludake (1996), Insomnija (2002) i Fotografije za jedan sat (2002), a 2013. se vratio na televiziju ulogom Sajmona Robertsa u seriji Luda ekipa televizijske mreže Si-Bi-Es.

Tri puta je bio nominovan za nagradu Oskar, koju je osvojio jednom (za ulogu u filmu Dobri Vil Hanting). Takođe je dobitnik dva Emija, četiri Zlatna globusa, dve Nagrade Udruženja glumaca i pet Gremija.

Vilijams je preminuo 11. avgusta 2014. u Okrug Marin (Kalifornija) u 63. godini života od asfiksije. Policija je ubrzo potvrdila da je smrt nastupila kao posledica samoubistva vešanjem.

„Kada smeh prestane“

Novi dokumentarac o životu Robina Vilijamsa – “Robin Vilijams: Kad smeh prestane”, otkriće nove informacije o zdravstvenim problemima pokojnog glumca, uključujući njegovu dijagnozu Parkinsonove bolesti.

Prema trejleru za dokumentarni film “Robin Williams: When the Laughter Stops”, koji je producirala kablovska mreža REELZ, Vilijams je nekoliko nedelja pre smrti došao u rehabilitacioni centar kako bi mogao da se “preusmeri”. Međutim, prema dokumentarcu, Vilijams se borio sa depresijom i simptomima povezanim sa Parkinsonovom bolešću.

„Robin je više bio zabrinut zbog depresije koja ga je progutala. Dok je rado pričao javno o svojoj zavisnosti od alkohola i droge, on se duže vreme borio s Parkinsonovom bolešću“, izjavio je glavni producent Dilan Hauard.

Kada je Vilijams umro 2014. godine, njegova udovica Suzan Vilijams rekla je da je uticaj Parkinsa na njegovu odluku da se ubije bio veliki. TA bolest mu je dijagnostifikovana nekoliko meseci pre smrti, ali prisustvo demencije nije otkriveno do njegove obdukcije, navodi STAT. U uvodniku za 2016. godinu, Suzan Vilijams je navela da je isprobala širok izbor tretmana za lečenje njegovih simptoma, koji su uključivali paranoju i halucinacije.

„Stalno je govorio: “Samo želim ponovo da pokrenem mozak“. Robin je gubio razum i toga je bio svestan. Možete li da zamislite bol koji je osećao dok se iznutra raspadao? Ni on, niti bilo ko to nije mogao da zaustavi – nijedna inteligencija ili ljubav ne bi mogla to da obuzda“, napisala je ona.

Vrsta demencije koju je imao glumac, sličan i gotvo nerazlučiv tip povezan sa Parkinsonovom bolešću i nastaje kada se takozvana Levijeva tela razviju u nervnom sistemu, što dovodi do simptoma kao što su teškoće u pamćenju stvari, problemi sa razmišljanjem i obradom informacija i halucinacije. Takođe, postoji snažna veza između demencije i depresije.

Autor: RTV „Biser“, Izvor: Vikipedija, Headliner