Pre skoro sedam vekova, 11. novembra 1331. godine, Srbija se oprostila od svog kralja Stefana Uroša III Nemanjića, poznatog kao Stefan Dečanski. Njegova smrt u tvrđavi Zvečan označila je kraj burne vladavine i otvorila put njegovom sinu Dušanu Silnom da preuzme presto.
Stefan Dečanski je tokom života doživeo i velike nepravde – bio je oslepljen i prognan od strane svog oca, kralja Milutina, ali se nakon njegovog odlaska vratio i preuzeo vlast. Njegova najveća vojna pobeda ostvarena je kod Velbužda 1330. godine, kada je srpska vojska porazila Bugare, čime je Srbija učvrstila svoj položaj kao dominantna sila na Balkanu. Tragičan kraj vladavine, prema predanju, vezuje se za njegovog sina, koji ga je dao udaviti kako bi sam preuzeo vlast.
Stefan Dečanski je kasnije kanonizovan od strane Srpske pravoslavne crkve i poznat je kao Sveti Kralj Stefan Dečanski ili Sveti Mrata. Njegova zadužbina, manastir Visoki Dečani, danas je pod zaštitom UNESCO-a i jedno je od najvažnijih kulturnih i duhovnih mesta u Srbiji. Sećanje na Stefana Dečanskog živi kroz njegov manastir i svetiteljski kult, dok je njegova vladavina ostala zapamćena kao period slave i tragedije u istoriji Srbije.
