Toma Zdravković  bio je jugoslovenski i srpski pevač narodne muzike, kompozitor i pesnik. Važi za prvog i najvećeg boema srpske narodne muzike, srpskog Elvisa Prislija i kralja kafane.

sveopoznatima.com

Toma Zdravković je rođen je u Aleksincu, 20. novembra 1938. godine.

Bio je boem. Četiri puta se ženio. Iako je alkohol bio najveći neprijatelj njegovog zdravlja, do poslednjeg dana je pio. Dugo se mučio sa rakom prostate, ali se nije pridržavao saveta lekara.

Poslednji koncert i javni nastup imao je u Beogradu, u restoranu „Ambasador“, maja 1991. godine.

Toma Zdravković je bio čovek koji bi jednoga dana bio ekstremno bogat, a već sledećeg nije imao ni za hleb i mleko.

Svoju pevačku karijeru je započeo prvo u Leskovcu, a zatim i u Beogradu, u kafanama. U početku je imao vrlo malo uspeha, ali je kao već iskusan pevač dočekao eru masovne proizvodnje ploča i kaseta, te je vrhunac svoje slave doživeo 1980-ih.

U većini njegovih pesama violina daje melanholičnu atmosferu. Uglavnom je tekstove za pesme sam pisao i skoro uvek su bile autobiografske. Reč je o kafanskim, ljubavnim pesmama, kojima dodatni duh daje njegov umirujući glas, u kojima se uglavnom govori o neuzvraćenim ljubavima i patnjama.

Iza sebe je ostavio mnoštvo pesama koje su i danas veliki hitovi: „Da l‘ je moguće“, „Ej Branka, Branka “, „Danka, “„Dotak’o sam dno života“, „Kafana je moja sudbina“, „Evo već je jesen a tebe još nema“, „Prokleta nedelja“, „Tužno leto“, „O ciganko moja“, „Svirajte noćas samo za nju“, „Ostao sam sam“, „Kiša je padala“, „Za Ljiljanu“ (posvećena glumici Ljiljani Blagojević), „Umoran sam od života“ (Novica ju je napisao, po sopstvenom tvrđenju), „Pesme moje“ (napisao je njegov veliki prijatelj Kemal Monteno).

Toma Zdravković se pojavljuje u ulozi pevača u dva filma (Balkan Ekspres 1983. i Bolje od bekstva 1990.), kao i u poslednjoj sceni filma „Kako je propao rokenrol“ (1989), i dve TV serije (Doktorka na selu 1982. i Bolji život 1987). Takođe, imao je i kratko pojavljivanje u jednom skeču TV serije „Top lista nadrealista“ (1990).

Preminuo je 30. septembra 1991. godine u Beogradu, u 53. godini života. Sahranjen je na Centralnom groblju u Beogradu.

Na dvadesetogodišnjicu smrti u Gradskom parku u Leskovcu je otkriven njegov spomenik u prirodnoj veličini, a u selu Pečenjevce spomen ploča sa natpisom: „Dao sam vam dušu svoju…“.

Autor: RTV Biser