Njegova popularnost je bila u rangu jednog Đorđa Marjanovića. Zlatko Golubović je bio srpski i jugoslovenski kantautor, pevač zabavne muzike i šansonjer. Rođen je u Požarevcu 1940. godine.

Discogs

U ex-YU zabavnoj muzici, Zlatko Golubović se pojavio i obeležio šezdesete godine prošloga veka. Njegova popularnost je bila u rangu jednog Đorđa Marjanovića. A potom je naglo iščezao. Njagov buntovni duh se nije uklapao u idiličnu atmosferu tog vremena. Nije se držao onog starog pravila – ne talasaj!

Priča se da na jednom festivalu, dok su čekali na nastup, nije mogao da istrpi psovanje Vice Vukova. Zlatko ga je nokautirao, ali je tim udarcem zatvorio sebi vrata Jugoslovenske estrade. Zato se na našoj televiziji pojavio tek kad se Jugoslavija raspala.

Golubović se pojavio na muzičkoj pozornici davne 1966. godine, objavivši album sa naslovom „Dođi moja tugo“ za PGP-RTS, a istoimena šansona postala je veliki hit.

Izdao je ukupno 16 singlova i albuma tokom 60-ih i prve polovine 70-ih godina. Pesma „Dorćol u ponoć“, koju je objavio 1970. godine dočarava duh „mangupskog i širokogrudog“ Beograda tih godina. Učestvovao je 1971. godine na Splitskom festivalu sa pesmom Vojkana Borisavljevića „Ne ostavljaj me nikad samog“. Učestovao je početkom 70-ih godina u emisiji Obraz uz obraz.

Povukao se sa scene sredinom 70ih godina i svirao je uglavnom u inostranstvu: u Grčkoj, Nemačkoj, a nije mu bilo dozvoljeno da se pojavljuje na jugoslovenskim televizijama i festivalima. Tek je učestvovao posle duge pauze na revijalnoj večeri „Beogradskog proleća“, 1992. godine.

Još jednom je prijatno iznenadio publiku 90ih godina kada se pojavio na tadašnjem Trećem kanalu RTSa; uz pratnju klavira, na gitari je svirao i pevao svoje pesme i obrade italijanskih i britanskih hitova i francuskih šansona.

Pored pesama koje je sam pisao i komponovao, najviše je sarađivao sa Vojkanom Borisavljevićem, Aleksandrom Кoraćem, Slobodanom Markovićem (Libero Markoni) i mnogim drugim autorima.

Umro je u Beogradu 13. oktobra 1999. godine.

Izvor: Vikipedija